Poljudom opet pušu neki novi, pobjednički vjetrovi, a sve je povezano s ustoličenjem novoga predsjednika, a potom i novoga trenera. Tako se u eri Lukše Jakobušića i Bore Primorca Hajduku tek drugi put u ovoj kalendarskoj godini dogodilo da u Hrvatskoj ligi naniže tri utakmice bez poraza, s Osijekom (1:1), Slavenom Belupom (2:0) i Lokomotivom (2:1).
Prvi put ove godine Hajduk je nanizao čak četiri bez poraza (Inter, Istra 1961, Osijek, Slaven Belupo) između 25. srpnja i 29. kolovoza. Mostarac Boro Primorac sa 65 godina drugi je najstariji debitant na klupi Hajduka, nakon Miroslava Blaževića koji je 2005. preuzeo bijele kao 70-godišnjak. Pa iako bi mu neki od igrača Hajduka po dobi mogli biti unuci, a od svog pomoćnika Tonija Golema stariji je čak 28 godina, možda su Primorčeva mudrost, zrelost i iskustvo upravo ono što je bijelima trebalo.
Legendarni Aljoša Asanović sa zanimanjem prati najnovija poljudska zbivanja, posebno u svijetlu činjenice da bijele vodi njegov nekadašnji trener iz Cannesa. Primorac i Asanović na Azurnoj obali surađivali su u sezoni 1991./1992.
– Naš odnos bio je perfektan. Boro me želio u Cannesu, jer sam u to vrijeme u dresu Metza bio jedan od najboljih igrača francuske lige. Upao sam u sjajnu momčad, u kojoj su bili Louis Fernandez, Zinedine Zidane… Ali, znate kako nogomet može biti okrutan. Dobri igrači i dobar trener nisu jamstvo uspjeha. Mi smo na žalost u toj sezoni bili ispali iz prve lige – prisjetio se Asanović.
O Bori Primorcu naravno govori biranim riječima.
– Hajduku su očito trebale njegova mirnoća, staloženost, premda ga dobro poznajem i znam da je to samo slika izvana, jer on je i te kako temperamentan i duboko u sebi ‘kuha’. Boro je veliki nogometni znalac, on će lakoćom prepoznati na kojoj poziciji mu igrač može najviše dati i njegov rukopis je već vidljiv – ističe Asanović i nastavlja:
– Znam da oko Hajduka vrlo lako može nastati ludilo čim se napravi i mala serija pobjedničkih rezultata. Ali, objektivno, Hajduk s Primorcem zaista dobro izgleda; čvrst je, kompaktan, konkretan, zna što želi. Primorčevi rezultati svakako idu u prilog i novome predsjedniku, kojemu se sada olakšava odabir struke za dulje razdoblje. Ne vidim zašto Boro Primorac ne bi bio Hajdukovo trajnije opredjeljenje.
Generacijski jaz između trenera i igrača ovdje očito nije neka smetnja? Ili je Primorčevo ime samo po sebi autoritet?
– Teško da Primorčevo ime mladim generacijama igrača nešto znači, i njih ono puno niti ne interesira. No, Primorac je u karijeri radio s mnogo većim igračima od ovih koje ima u Hajduku, pa ne sumnjam da će i iz ovih izvući maksimum. I ne mislim da je generacijski jaz neka prepreka njihovom izvrsnom odnosu – dodao je Asanović.
Kad smo već kod Hajdukovoga buđenja u Primorčevoj eri, spomenimo kako se na Poljudu uskoro sprema proslava jednoga pojedinačnoga rekorda. Mijo Caktaš postigao je svoj 77. pogodak u Hrvatskoj ligi i približio se najboljemu strijelcu bijelih u samostalnoj Hrvatskoj Tomi Ercegu samo na četiri pogotka. Ukupno je Erceg za bijele postigao 109 pogodaka u 211 nastupa u svim natjecanjima, a Mijo Caktaš 94 u 229 nastupa. Uz malo sreće i više koncentracije pri izvođenju penala, Mijo bi se sezonu mogao okončati kao najbolji Hajdukov strijelac u posljednja tri desetljeća.
Inače, redoslijed najboljih strijelaca u Hajdukovoj povijesti izgleda ovako: Frane Matošić 211 pogodaka, Leo Lemešić 173, Pero Nadoveza 123, Zlatko Vujović 121, Vladimir Kragić 118, Slaviša Žungul i Tomo Erceg 109, Bernard Vukas 107, Ljubo Benčić 104 pa Mijo Caktaš 94.
Vrisak.info
