Nova sezona popularne HRT-ove emisije “Nedjeljom u 2” donosi ispovijest Alena Muhića, zdravstvenog radnika čiji je životni put obilježen tragedijom. Rođen je 1993. u Goraždu usred rata kao dijete majke, žrtve silovanja.
Njegov dolazak na svijet nije bio dočekan s radošću. Ostavljen je u bolnici odmah nakon rođenja, a priča o njegovim prvim danima, objavljena u najavi emisije na službenom Facebook profilu, duboko je potresla gledatelje.
Fatima Čamo, primalja koja je tada radila u bolnici prisjetila se susreta s Alenovom biološkom majkom i njezine odluke da dijete ne želi ni vidjeti.
“Otišla sam do nje u sobu, pitala sam je da li se predomislila, rekla je ne… ostaje čvrsto pri tome” ispričala je primalja, dodavši kako je majka izgovorila i rečenicu koja ledi krv u žilama: “Ne želim čak ni plač da čujem” poručila je majka. Bio je to odraz duboke traume žene koja je prošla nezamislivu patnju, a primalja se prisjetila svojih emocija: “Emotivno je bilo gledajući bebicu, nevinu, malu, tek rođenu, da je netko ne želi” kaže Čamo.
U teškim ratnim uvjetima, novorođenče je ostalo u bolnici osam mjeseci kao “ničije” dijete, sve dok se u njegovom životu nije pojavio anđeo čuvar. Bolnički domar Muharem Muhić, čovjek koji se i sam borio za život, odlučio je sa svojom obitelji posvojiti dječaka i pružiti mu dom, što je bio čin nevjerojatne ljudskosti.
“Često puta sam se raspitivio za to dijete, često puta sam, kad bih pronašao vremena, Alena nosio u svoj stan. Gore su mi bile supruga i dvije kćerke. Starija kći me često molila da donesem Alena da se s njim igraju. Nismo se mogli kretati zbog granatiranja tako da smo ga često i po cijeli dan držali u stanu. Jednom prilikom čuo sam vijest o usvajanju i kažem ženi i djeci ‘ Eto, od sutra nam Alena više nema, neću ga moći nositi. One su počele plakati: ‘Mi ga ne damo’ ” ispričao je Muharem, koji je nakon toga izrazio želju za usvajanjem Alena.
Alen je odrastao u ljubavi, ne znajući istinu o svom podrijetlu sve do 2003. godine, kada je bolna spoznaja stigla na najgrublji mogući način na školskom igralištu.
Tijekom dječje svađe, vršnjaci su mu dobacili okrutnu uvredu “četničko kopile” i da je “nađen kod kontejnera”.
To je bio trenutak u kojem je saznao da ljudi koje je smatrao roditeljima nisu biološki roditelji. “I on je tom prilikom plakao, došao kući i rekao majci: ‘Mama, što si ti lagala da si me rodila’ ” prisjeća se Muhić.
“Ja sam tada počeo sazrijevati i bio sam u zlatnom kavezu, zaštićen od zlih jezika. Najveće breme mog odrastanja su nosili upravo Muharem i Advija, svađali se s narodom i dokazivala da neću biti poput biološkog oca. Na kraju su odgojili dijete koje se dana bori za ljudska prava” poručio je Alen.
Unatoč svemu, Alenova priča postala je inspiracija za dva filma i knjigu, a njegova je sudbina izazvala lavinu komentara podrške. “Alen rođen da svjedoči, da voli i bude voljen i da bude svima nama ogledalo, kada god mislimo da se nešto teško samo nama događa. Ne, ima i većih i snažnijih koji nose breme života” samo je jedna od poruka u komentarima objave.
Vrisak.info
