Hokaido tikva je povrtna kultura podrijetlom iz sjevernog Japana, a danas je vrlo popularna u kuhinji, prvenstveno zbog mesa koje ima aromu kestena, ali i zbog bogate hranjive vrijednosti. Izvrsna je za slatka i za slana jela, odlično pristaje kao dodatak, ali i kao glavno jelo, puna je vitamina, minerala, vlakana, pa je zbog toga nazivaju kraljicom tikava u Zemlji izlazećeg sunca.
Hokaido tikva ima tanku koru i narančasto meso. Smatra se da su Amerikanci donijeli tikve na otok u 19. stoljeću, a selekcijom se postigla intenzivnija aroma. Nažalost,u Hercegovini malo tko zna da je ta jestiva tikva gotovo osvojila Europu, a kod nas je jedino stručni krugovi spominju kao jestivu poslasticu, iako je iznimno bogat izvor betakarotena.
To je jednogodišnja biljka iz porodice tikvi koja daje narančasto-crvene plodove, iako ima i kultivara drugih boja kore, a svaki je obično promjera 15 cm i težine od 0,5 kg do 2,5 kg. Meso je žuto-narančaste boje. Biljka se širi i često doseže 3 m do 4 m duljine, ima veliko tamnozeleno lišće i žute cvjetove u obliku lijevka. Hokaido tikva privlači i svojim izgledom. Njezina sjajna crvena kora itekako izaziva pažnju i divljenje. Postoji niz sorti hokaido tikava slatkog i orašastog okusa. Većina ima narančastu koru, no postoje neke vrste s plavom i zelenom korom koje su popularne u Japanu.
Ovoj tikvi je potrebno dosta svjetlosti i topline, ako se pobrinete da ima i dovoljno vlage, onda će rasti jako brzo. Hokaido tikva nije zahtjevna za uzgoj, ali joj trebate osigurati plodnu zemlju i navodnjavanje. Traži organsko gnojivo pa je pri pripremi tla dobro dodati organsko peletirano gnojivo pod nazivom Povrtko.
Njega biljaka nakon presađivanja
Hokaido tikve se uzgajaju sjetvom sjemena ili sadnjom presadnica (daleko češća je sadnja presadnica). Presadnice se mogu posaditi u gredice na otvorenom, nakon što prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Razmak između biljaka treba biti najmanje jedan i pol metar kako bi se mogle raširiti. Redovito zalijevanje biljaka važno je, posebno tokom sušnih razdoblja. Isto tako bitno je i češće okopavanje i uklanjanje korova kako bi se smanjila konkurencija za vodom i hranom. Dodavanje malča (slama) oko biljaka može pomoći zadržavanju vlage i smanjiti rast korova.
Kad se na vriježi formiraju 2-3 ploda vrhove vriježa možete pincirati zbog boljeg rasta ploda. Isto tako ispod plodova možete staviti slamu ili neki drugi malč tako da plodovi ne leže na vlažnom tlu i da smanjite mogućnost štetnicima da oštete plod.
Kada se beru plodovi hokaido tikava?
Vrijeme berbe hokaido tikava obično je između rujna i studenog. Hokaido tikve beru se u fiziološkoj zrelosti, jer u punoj zrelosti sadrži znatno više hranjivih tvari nego dok je zelena. Za berbu je spremna kada postigne svoju karakterističnu narandžastu boju i stabljika se počne sušiti. Kada je berete, pazite da ostavite dovoljno stabljike kako biste produljili rok trajanja plodova. Tikva se bere sa drškom. Čuva se na suhom i toplom mjestu kako bi se osiguralo da ostanu svježe što je duže moguće. Urednim skladištenjem tikva se može čuvati i do 6 mjeseci, a često i dulje. Nakon što je bundeva dobro osušena, čuvajte je na suhom mjestu na temperaturi između 12 °C i 15 °C. Nikad ne skladištite hokaido tikve tamo gdje postoji opasnost od smrzavanja. Nemojte slagati tikve jednu na drugu i redovito ih okrećite kako se ne bi pokvarile.
Hokaido tikva je povrtna kultura podrijetlom iz sjevernog Japana, a danas je vrlo popularna u kuhinji, prvenstveno zbog mesa koje ima aromu kestena, ali i zbog bogate hranjive vrijednosti. Izvrsna je za slatka i za slana jela, odlično pristaje kao dodatak, ali i kao glavno jelo, puna je vitamina, minerala, vlakana, pa je zbog toga nazivaju kraljicom tikava u Zemlji izlazećeg sunca.
Hokaido tikva ima tanku koru i narančasto meso. Smatra se da su Amerikanci donijeli tikve na otok u 19. stoljeću, a selekcijom se postigla intenzivnija aroma. Nažalost,u Hercegovini malo tko zna da je ta jestiva tikva gotovo osvojila Europu, a kod nas je jedino stručni krugovi spominju kao jestivu poslasticu, iako je iznimno bogat izvor betakarotena.
To je jednogodišnja biljka iz porodice tikvi koja daje narančasto-crvene plodove, iako ima i kultivara drugih boja kore, a svaki je obično promjera 15 cm i težine od 0,5 kg do 2,5 kg. Meso je žuto-narančaste boje. Biljka se širi i često doseže 3m do 4 m duljine, ima veliko tamnozeleno lišće i žute cvjetove u obliku lijevka. Hokaido tikva privlači i svojim izgledom. Njezina sjajna crvena kora itekako izaziva pažnju i divljenje. Postoji niz sorti hokaido tikava slatkog i orašastog okusa. Većina ima narančastu koru, no postoje neke vrste s plavom i zelenom korom koje su popularne u Japanu.
Ovoj tikvi je potrebno dosta svjetlosti i topline, ako se pobrinete da ima i dovoljno vlage, onda će rasti jako brzo. Hokaido tikva nije zahtjevna za uzgoj, ali joj trebate osigurati plodnu zemlju i navodnjavanje. Traži organsko gnojivo pa je pri pripremi tla dobro dodati organsko peletirano gnojivo.
Njega biljaka nakon presađivanja
Hokaido tikve se uzgajaju sjetvom sjemena ili sadnjom presadnica, a daleko češća je sadnja presadnica Presadnice se mogu posaditi u gredice na otvorenom nakon što prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Razmak između biljaka treba biti najmanje jedan i pol metar kako bi se mogle raširiti. Redovito zalijevanje biljaka važno je, posebno tokom sušnih razdoblja. Isto tako bitno je i češće okopavanje i uklanjanje korova kako bi se smanjila konkurencija za vodom i hranom. Dodavanje malča (slama) oko biljaka može pomoći zadržavanju vlage i smanjiti rast korova.
Kad se na vriježi formiraju 2-3 ploda vrhove vriježa možete pincirati zbog boljeg rasta ploda. Isto tako ispod plodova možete staviti slamu ili neki drugi malč tako da plodovi ne leže na vlažnom tlu i da smanjite mogućnost štetnicima da oštete plod.
Kad se beru plodovi hokaido tikvi?
Vrijeme berbe hokaido tikava obično je između rujna i studenog. Hokaido tikve beru se u fiziološkoj zrelosti, jer u punoj zrelosti sadrži znatno više hranjivih tvari nego dok je zelena. Za berbu je spremna kada postigne svoju karakterističnu narandžastu boju i stabljika se počne sušiti. Kada je berete, pazite da ostavite dovoljno stabljike kako biste produljili rok trajanja plodova. Tikva se bere sa drškom. Čuva se na suhom i toplom mjestu kako bi se osiguralo da ostanu svježe što je duže moguće. Urednim skladištenjem tikva se može čuvati i do 6 mjeseci, a često i dulje. Nakon što je bundeva dobro osušena, čuvajte je na suhom mjestu na temperaturi između 12 °C i 15 °C. Nikad ne skladištite hokaido tikve tamo gdje postoji opasnost od smrzavanja. Nemojte slagati tikve jednu na drugu i redovito ih okrećite kako se ne bi pokvarile.
Hokaido tikva u kulinarstvu
Hokaido tikva osim što je zdrava, može se koristiti na puno načina u kulinarstvu. Služi za pripremu različitih vrsta recepata kao što su juha od bundeve, kruh od bundeve, kolač ili pire od bundeve. Peče se u pećnici, jede pečena kao složenac ili kao pizza od bundeve, a možeš se i ispeći na roštilju. Nerijetko se koristi za pravljenje kompota, savijače ili klasične američke pite od bundeve. Tako je hokaido savršen prilog kao i glavno jelo ili desert.
To da je bundeva zdrava može se zaključiti po visokoj gustoći hranjivih tvari. U usporedbi s drugim vrstama bundeve sadrži manje vode i puno beta-karotena. Samo 100 g mesa bundeve pokriva dnevne potrebe za beta-karotenom, koji naše tijelo može pretvoriti u vitamin A. To je važno za dobar vid, jaku kožu i kosu. Preporučuje se uključiti je u ishranu djece, navodi Brotnjo.info.
Vrisak.info
