Čitatelj Medjugorje-info.com odlučio je podijeliti svoje svjedočanstvo s drugima.
“Hvaljen Isus i Marija! Evo povodom vaše potrage za svjedočanstvima Međugorja da podjelim i svoje sa vama. Podjeliti ću ga ovako anonimno, ali ne da pomislite da se skrivam nego iz poniznosti, jer vidim koliko se još moram vježbati u njoj. Kad sam ga podjelio sa nekima, uvidio sam da misle da uzdižem sebe pa da nitko ne bi tako shvatio pišem ovako u anonimnosti i samo za zahvalu našoj majci Božjoj, majci našoj, Kraljici mira. Pa da počnem, imam 42 g. nakon krizme crkva me nije puno vidjela, išao sam ali sve rjeđe nakon nje, tu i tamo kad sam morao ići na sprovodi to bi bilo sve. 2006 g. naišao sam slučajno na knjigu o Gospinim ukazanjima u Međugorju i dok sam ju čitao, malo pomalo, suze su mi same počele teći, nisam to mogao nikako objasniti osim gospinom prisutnošću u nekim njezinim porukama koje kao da je meni osobno napisala. Ono čega se sjećam je da sam u jednoj od poruka pročitao, a i što mi se jače urezalo u srce je riječ- SV. ISPOVIJED. Tog časa jedino što mi je bilo na pameti je da trebam ama baš sve ispovjediti. Doma sam na četiri stranice papira napravio popis grijeha, doslovno svih onih od vrtića pa do današnjeg dana.
Zatim sam potražio crkvu u kojoj se mogu ispovijediti. Za vrijeme ispovjedi pratio me onaj osjećaj knedle u grlu, a nedugo potom i suza, nakon što sam sve ispovijedio svećenik me je pitao što me je potaklo da sve tako detaljno napišem, a ja sam mu rekao da je to bilo na sam Gospin poticaj. Pitao me je još jesam li bio u Međugorju na što sam mu odgovorio da nažalost nisam. Nakon tog oslobađajućeg iskustva Božje blizine u kojem nisam znao moliti krunicu, u toj knjizi o ukazanjima u Međugorju vidio sam sliku krunice na kojoj su zrnca bila od kamenčića a koju sam žarko želio imati, odlučio sam je kupiti ali nisam znao gdje. Jednim pukim slučajem ušao sam u suvenirnicu ispod katedrale na Kaptolu i nađem upravo takvu kakva je bila u toj knjizi. Ne moram vam opisivati svoje oduševljenje. Prošlo je jedno dvije godine otkako sam bio redovit na sv.misi, ali nakon što sam pao u grijeh umjesto da odem na ispovijed samo sam dolazio na misu, ali se nisam i pričestio.
To mi je pričinjalo veliku muku u kojoj sam izgorio i jednostavno sam prestao više ići u crkvu. Godine su prolazile nakon toga kratkotrajnog zanosa, sve dok me jednom moja teta nije pitala želim li ići s njom u Međugorje na što sam ja kao iz topa ispalio “želim”. U Međugorje smo stigli u 5 sati, izmolili križni put na Križevcu, spustili se sa brda, a u meni neka suhoća, strašno mislio sam, kad dođem u Mariju Bistricu u crkvi kad se zapjeva prođu me trnci, a sad sam ovdje u Međugorju, a ja ništa, nikakav osjećaj. Bio sam i na Podbrdu, ručao, odspavao i nadalje se dogovorio sa svojima da se nađemo oko 17h kod crkve. Kako ih nisam našao, ušao sam u crkvu na ispovijed. U redu sam čekao nekih 45 minuta, molila se krunica. Dođem na red, uđem u ispovjedaonicu i pozdravim “HVALJEN ISUS I MARIJA” prekrižim se i samo što sam kleknuo pred svećenika i počeo govoriti, knedla u grlu, suze u potocima jedva sam se tada uspio nekako ispovijediti. I tu je počelo moje OBRAĆENJE, milosti i osjećaji koji teku međugorskom rijekom, mene su napokon preplavili. Nakon te ispovjedi prolom suza nije jenjavao sve dok se nisam okrenuo prema oltaru u crkvi. Ovdje sam osjetio mir, mir u srcu i mir u duši.
Postao sam drugi čovjek. Kad sam se vratio kući i svojim poslovima razmišljao sam kako ću izdržati radni dan na poslu ali na pola puta do moga radnog mjesta osjetio sam neopisiv mir i smirenost kao da sam godinu dana bio na godišnjem odmoru. Doslovno sam letio na poslu. Počeo sam opet redovito ići u crkvu ali mi nije bilo dovoljno samo nedjeljom već sam išao i svaki dan. Bez sv. Mise više jednostavno ne mogu. Kad se moja majka dovoljno uvjerila u moje obraćenje, priznala mi je da dok sam bio na ratištu,svakodnevno je molila krunicu pred jednim malim raspelom za moje obraćenje te da se vratim živ i zdrav. Moja majka je gospinom milošću izmolila moje obraćenje. Evo i sad dok ovo pišem suze mi samo idu. Nakon Međugorja, svaki blagdan, Božić, Uskrs, Duhovi, Tijelovo… kao da sam ih tek sada upravo doživio po prvi puta u životu. Uistinu sad mogu svjedočiti, Gospinom milošću primam velike milosti.
Obraćenje, oslobođenje od grijeha, život u čistoći tijela i duše zaslugama moje Nebeske i zemaljske majke. Svojim snagama ništa od toga ne bih uspio, bio je to Božji zahvat. U zahvalu Gospi dođoše mi u srce uvijek riječi pjesme našoj Kraljici Mira “za svu ljubav Majko draga, što je ovdje na nas izli, dajemo ti obećanje, biti bolji nek smo bili”. Bolji sam i sretniji. Evo to je moje svjedočanstvo, naše Gospe, Kraljice Mira i milosrdnog Isusa. Blagoslivljam vas sve u Ime Isusovo kao i one koji će tek doći u Međugorje, zazivam Gospin blagoslov”, navodi se u svjedočanstvu.
Vrisak.info
