Objava učitelja Stjepana Ivana Horvata na Facebooku izazvala je lavinu emocija i reakcija širom regije. Iako autor samog teksta nije poznat, Horvat ga je prenio s iskrenom porukom o empatiji, razumijevanju i onome što znači biti učitelj – ne samo prenositelj znanja, nego i netko tko čuje, vidi i osjeća svoje učenike.
U objavi stoji priča učitelja koji već više od dvadeset godina radi u školi i koji je, kako sam kaže, „jučer doživio jedan od najdirljivijih dana u životu“. Uveo je novu metodu rada, simbolično nazvanu „Vježba s prtljagom“, kako bi pomogao učenicima da izraze ono što nose u sebi, a ne mogu lako izgovoriti.
Na pitanje što znači imati „prtljagu“, jedan učenik odgovorio je:
„To je bol koju nosiš na ramenima. Nešto što te pritišće, iako se to ne vidi.“
Potom su učenici na papiriće anonimno zapisivali što ih boli, što ih tišti, što ih čini usamljenima. Nakon toga su papiriće zgužvali, bacili na drugu stranu učionice i nasumično čitali jedni tuđe zapise.
Između redaka, u tišini i suzama, otkrivale su se priče o gubicima, roditeljima, iseljavanju, strahu od rata, bolesti, nepravdi… Neki su se i nasmijali kroz suze – poput dječaka koji je napisao da mu je umro hrčak „jer je bio previše debeo“.
„Učenici su shvatili da svi nose nešto teško, ali i da nitko nije sam. To je bio emocionalno težak dan, ali i dan koji će nas promijeniti – jer ćemo nakon njega možda malo manje osuđivati, a malo više voljeti“, stoji u tekstu.
Na kraju sata, učitelj je na vrata učionice objesio torbu – simbol mjesta gdje svatko može ostaviti svoju „prtljagu“ prije početka nastave.
„Jer nitko ovdje nije sam. Jer smo zajedno. Jer brinemo jedni za druge. I svakoga dana s ponosom kažem: imam čast biti njihov učitelj.“
Objava je izazvala veliki odjek među roditeljima, nastavnicima i korisnicima društvenih mreža, koji su u komentarima istaknuli da bi svaka škola trebala imati „torbu za prtljagu“ — kao podsjetnik da iza svakog učenika stoji priča koja zaslužuje razumijevanje i podršku.
Vrisak.info
