Hodočasnici iz Španjolske od 17. do 22. kolovoza pješačili su iz Dubrovnika do Međugorja.
Odlučili su spojiti tu rutu „El Camino“ do Međugorja. Kao što u Španjolskoj imaju poznati hodočasnički put od 800 km, do Santiaga de Compostele, došli su na ideju da učine isto do svetoga Jakova u Međugorju.
”Ideja hodočašća u Međugorje je nastala u razgovoru s Isidrom, policajcem, s kojim smo tijekom tri godine organizirali hodočašće u Santiago de Compostela u Španjolskoj. I prošle godine mu je sinula ideja da…”, počeo nam je priču vlč. Jesus Silva Castignani ”…da dođemo ovdje u Santiago de Međugorje”, nastavlja ovu zanimljivu priču ispred crkve sv. Jakova u Međugorju njegov suputnik Isidro Martínez Jiménez, koji je potom pojasnio o čemu se zapravo radi, piše Radio Mir Međugorje.
”Iduće godine je Godina svetog Jakova, ali već smo hodočastili na svim putovima do Santiaga de Compostela u Španjolskoj, portugalski i francuski, a prošle godine i engleski. A ove godine dosjetili smo se da dođemo svetom Jakovu u Međugorje. Shvatili smo da svaki puta kad se kao kolege zaputimo na hodočašće, osjećali bi posebno zajedništvo među nama, svaki dan sudjelujemo zajedno na misi, na euharistiji, idemo na ispovijed… Družimo se… Vraćali bismo se zadovoljniji. Promijenjeni… Ali nismo se samo mijenjali mi, nego i ljudi koji su hodočastili s nama, i oni koji su nas primali u svojim domovima. Ove godine smo odlučili doći u posjet Gospi. Isto kao sto smo proteklih godina preko svetog Jakova išli u susret Gospodinu, tako ove godine preko svetog Jakova Apostola idemo u susret Gospi. To je jedan način hoda na putu posvete. Hodočašće je za nas poput kateheze života”, priča nam Isidro, a razgovor ispred crkve na njihovo oduševljenje prekidaju glasna međugorska zvona koja hodočasnike pozivaju na svetu misu.
Zvona brojnih crkvi pratila su ih i na njihovom 150 kilometara dugom putu od Dubrovnika do Međugorja. Taj put nisu prolazili glavnim prometnicama, nego sporednim putovima i puteljcima kako bi mogli hodočastiti u tišini, ali su išli kroz nastanjena mjesta za slučaj da im zatreba hrane i vode. Zatrebalo je, naravno, na pet dana dugom putovanju i pomagali su im mnogi. Od svećenika do ljudi koje su sreli na svom putu.
”Na jednom raskrižju nas je sačekao jedan gospodin i odveo svojoj kuci, i ispričao nam kako je on hodočastio na Putu svetog Jakova i kako namjerava otvoriti jedan hostel za hodočasnike. I kada je iznio prijedlog da se počnu organizirati hodočašća iz Dubrovnika za Međugorje pješice, svi su ga smatrali ludim. I kada nas je vidio, to je shvatio kao poticaj i znak da je uistinu moguće započeti Put svetog Jakova i ovdje. Put kojim smo hodočastili ove godine, sve etape i trase puta, ostavit ćemo župi Međugorje, kako bi i ostali hodočasnici iz svijeta mogli napraviti isti put, ako žele”, kazuje nam Isidro, a vlč. Jesus Silva Castignani kaže kako su osjetili da su započeli jedan put koji će mnogi iza njih napraviti.
”Inaugurirali smo novi Put Svetog Jakova, od Dubrovnika do Međugorja, kako bi mnogi drugi hodočasnici mogli učiniti isto. Nadahnuće za ovo hodočašće je bila i nakana da posvetimo Gospi španjolsku policiju kojoj pripadaju mnogi članovi ovog hodočašća. Da ih Gospa čuva i zaštiti”, kazao je vlč Castignani koji godinama hodočasti u Međugorje i uz sve promjene koje se događaju posljednjih godina i u svijetu i u Međugorju zaključuje kako se ”ono bitno u Međugorju nije promijenilo. I to je najvažnije”.
Vrisak.info
