Dok veći urbani centri i regije poput Krajine i Tuzlanskog kantona bilježe sve veći broj razvoda, Zapadna Hercegovina ostaje fenomen u kojem je bračni krah i dalje izuzetno rijetka pojava.
Statistički podaci entitetskih zavoda za statistiku u Bosni i Hercegovini već godinama crtaju jasnu mapu bračne (ne)stabilnosti.
Dok moderna dinamika života, ekonomski pritisci i promjena društvenih vrijednosti uzimaju danak u većem dijelu zemlje, duboko ukorijenjena tradicija i specifičan mentalitet u pojedinim regijama uspijevaju sačuvati instituciju braka.
Urbani centri na vrhu neslavne liste
Očekivano, najveći broj razvoda bilježe administrativni i gospodarski centri s najvećom gustoćom naseljenosti. Na razini Republike Srpske, Banja Luka uvjerljivo drži prvo mjesto s više od 200 razvoda na godišnjoj razini.
U Federaciji BiH, Tuzla je grad koji redovito bilježi neslavni vrh s više od 100 razvoda godišnje. Izrazito visoke brojke u svojim regijama prate i Bijeljina, Prijedor, Cazin, ali i Sarajevo — iako glavni grad zbog ogromnog broja sklopljenih brakova ima statistički umjereniji postotak u ukupnom omjeru.
Regionalni lider po broju razvoda na jugu zemlje je Mostar. U gradu na Neretvi godišnje se zabilježi oko 70 razvoda na nepunih 500 sklopljenih brakova, što u praksi znači da otprilike svaki sedmi mostarski brak završi na sudu.
Gledajući po kantonima, sociolozi upozoravaju na iznadprosječne brojke u Unsko-sanskom i Srednjobosanskom kantonu, gdje se bilježi ubrzan trend rasta broja razvedenih parova u odnosu na broj stanovnika.
Fenomen Zapadne Hercegovine: Jedan razvod na stotinu brakova
Potpuno drugačija slika dolazi iz Zapadnohercegovačke županije (ZHŽ), koja je statistički najstabilnija regija u cijeloj državi. U ovoj županiji se godišnje na razini svih općina zabilježi tek nekoliko razvoda.
Primjera radi, gradovi poput Širokog Brijega i Ljubuškog godinama prkose crnim statistikama. U ovim sredinama na više od 100 ili 130 sklopljenih brakova dođe tek jedan jedini razvod u cijeloj godini. Udio razvoda ovdje iznosi nevjerojatnih 1,3 posto, što je brojka kojom se ne može pohvaliti gotovo nijedna regija u Europi.
Sličan trend niske stope razvoda prati i ostatak Hercegovine (izuzme li se Mostar). Općine poput Čapljine (gdje se na blizu sto brakova zabilježi tek jedan razvod) ili Čitluka također bilježe minimalne brojke.
Potpuni izostanak razvoda (nula u cijeloj godini) redovito se bilježi u demografski najmanjim općinama poput Ravnoga, te izrazito malim općinama u RS-u (poput Istočnog Drvara), no u tim mjestima je i broj sklopljenih brakova općenito minimalan.
Najkritičnije godine: Prvih 10 godina presudno
Analize pokazuju da gotovo polovina parova u BiH koji odluče staviti točku na zajednički život ne dočeka ni prvo desetljeće braka. Statistički gledano, najkritičnije razdoblje za domaće parove je između pete i devete godine bračne zajednice.
Sociolozi i demografi ističu da glavni razlozi za ovako drastične regionalne razlike leže u kombinaciji nekoliko čimbenika:
Tradicionalni i religijski utjecaj: U homogenijim i tradicionalnijim sredinama, poput ZHŽ-a, vjerski i obiteljski odgoj i dalje imaju presudan utjecaj na očuvanje bračne zajednice.
Društveni pritisak: U manjim mjestima osuda okoline i društveni pritisak su znatno snažniji nego u velikim gradovima gdje pojedinci lakše biraju anonimnost, prenosi Večernji list.
Ekonomska ovisnost i podrška obitelji: Široka obiteljska mreža u manjim sredinama često služi kao amortizer u kriznim situacijama, dok otuđenost u urbanim centrima parove brže gura prema konačnom razlazu.
Izgleda da se na jugu zemlje recept za dugovječnost i dalje prenosi s koljena na koljeno, dok ostatak zemlje još uvijek traži formulu kako bi održao bračnu zajednicu u izazovima današnjeg vremena.
Vrisak.info
