Simona Mijoković napisala je knjigu pod nazivom Kako sam tražila ljubav, u kojoj je donijela svoju životnu ispovijest i progovorila o mračnim iskustvima.
Večernji list objavio je ulomke iz knjige u kojima Simona govori o svom prvom susretu s teškim drogama.
“U trinaestoj godini, dok smo još živjeli u stanu, zaljubila sam se u mladića o kojem se govorilo da je ‘teži ovisnik’. Svi su mi govorili da odustanem, da se ne petljam s njim, da je opasno družiti se s takvim mladićima. ‘Nemate vi pojma…’, odgovarala sam im. Ignorirala sam sva njihova upozorenja i tvrdoglavo srljala u nove probleme.
Odlučila sam probati nešto ‘ozbiljnije’, odnosno težu drogu, kako bih ga impresionirala i približila mu se. Prijatelji su mi govorili: ‘Simona, nemoj’, a ja sam im odgovarala: ‘Baš hoću.’ Uživala sam kontrirajući svima koji su se brinuli za mene. Napokon sam mu prišla. Počeli smo se družiti.
Nakon kratka vremena zamolila sam ga da mi ‘sredi’ heroin. ‘Nemoj, mala, molim te! Prelijepa si. Makni se od toga…’, iznenadio me reakcijom. Moram priznati da sam bila oduševljena shvativši da mu je stalo do mene”, piše Simona u knjizi.
“Međutim, mladić me ubrzo razuvjerio i povrijedio. Jedne mi je večeri predložio da se popnemo na zadnji kat moje zgrade. Naravno da sam pristala. Nisam mogla znati što će se gore dogoditi. Počeli smo se maziti i ljubiti. Zatim se ponovila ista ona ružna scena kao pokraj rijeke Krke. Mladić me je položio na pod, otkopčao hlače i uzeo me. Ja sam se doslovno zaledila kao kip, zbog šoka nisam bila u stanju oduprijeti mu se.
On je obavio svoje, pokupio se i, poput onoga dečka koji mi je oduzeo nevinost, nikada me više nije ni pozdravio. Ponovilo se ono stravično iskustvo. Nakon toga sam potpuno zaglavila u drogu, neprestano sam izlazila s dečkima, ali sam izbjegavala seksualne odnose. Tada sam se počela ljubiti s djevojkama, zavaravajući se i tješeći se kako me one neće povrijediti”, opisuje Simona.
Heroin je, kaže, prvi put probala kad je imala 15 godina te ga je konzumirala prije nastave u školi.
“S petnaest sam godina prvi put konzumirala heroin. Do njega sam došla tako da sam nagovorila jednoga mladića, inače sitnoga dilera, da mi ga nabavi. Našmrkala sam se u školskom toaletu neposredno prije početka nastave. Iduća tri sata nisam bila u stanju slušati profesore, nego sam neprestano piljila u jednu točku. Tako je sve počelo. Droga je u moj život donijela nove prijatelje – ovisnike.
Počela sam se družiti s djevojkama koje su konzumirale heroin intravenozno. Našla sam se u ružnom filmu, postala jedan od onih likova iz knjige ‘Mi djeca s kolodvora ZOO’. Nikada neću zaboraviti dan kada su se dvije moje prijateljice predozirale. Bio je to posebno potresan prizor. Njihova zgrčena tijela ležala su na podu, a pogledi su bili puni očaja, ali i neke skrivene nade. ‘Ovo sebi nikada neću dopustiti’, pomislila sam.
Umjesto da se u tom trenutku izvučem, pobjegnem od ovoga grijeha, sakrijem se od svih koji imaju veze s narkoticima, ja sam toga dana odlučila da heroin nikada neću konzumirati preko igle, nego ću ga samo šmrkati”, piše Simona.
Tinejdžerske godine je, kaže, provela na techno, house i rave partyjima u Brežicama i Zagrebu te je, piše, samu sebe zavaravala da su to mjesta puna ljubavi.
“Sa zvučnika je treštala glasna glazba, svi su pjevali o ljubavi, na podiju su plesali naočiti mladići i ušminkane djevojke koji su pod utjecajem opijata bili fantastično raspoloženi. Ja sam se cijele večeri ljubila: malo s dečkima, malo s curama. Uživala sam u toj bezbrižnoj atmosferi u kojoj je sve dopušteno. Imala sam osjećaj kao da sam u ‘sedmom nebu’, osjećala sam se fantastično i potpuno slobodno.
Mogla sam se ponašati kako želim. Satima bih promatrala svoj odraz u ogledalu WC-a. Dodirivala sam se, mazila se i govorila samoj sebi da sam lijepa, prelijepa. Onda bih ponovno ljubila i grlila sve koji su mi prilazili. Govorila sam im da ih volim.
Sva sam bila zavedena nekom lažnom ljubavi, preplavljena osjećajem lažnoga zadovoljstva i prevarena lažnom srećom. U međuvremenu sam shvatila kako je to bila đavolska podvala za ljubav, odnosno grešna i nemoralna ljubav, ljubav pod utjecajem opijata. Ljubav koja nikoga ne može usrećiti.”
Kaže da je drogu lako nabavljala. One “lakše” bile su jeftinije, dok je kokain bio skuplji, no dečki su joj ga plaćali.
“Tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća, kada sam počela izlaziti, droga se mogla nabaviti na svakom koraku. Svi su nešto dilali. Drogu sam mogla nabaviti doslovno za desetak minuta. Bilo je dovoljno prošetati kvartom ili okrenuti nekoliko telefonskih brojeva.
Znalo se tko ‘sređuje’ travu, a tko teže droge. Marihuana je bila vrlo povoljna, ecstasy je koštao dvadesetak kuna. Međutim, gram lošijega kokaina postizao je cijenu od oko dvjesto, a boljega oko tristo kuna. To je za mene ipak predstavljao ozbiljan iznos. Međutim, nisam se previše opterećivala cijenom kokaina kada su me ionako častili mladići koji su time kupovali moje društvo. Naravno da sam ih objeručke prihvaćala, i njih i kokain.
Dovoljno je bilo samo pojaviti se među njima i ponude su se nizale jedna za drugom. Svojom sam vanjštinom privlačila muškarce, a s njima je dolazila i besplatna droga. Jedan je grijeh otvarao prostor drugom. Moj se svijet počeo rušiti, gubila sam slobodu, zarobljavala se u ovisnostima, ali sam cijelo vrijeme vjerovala da se samo ludo zabavljam.”
Vrisak.info
