Elena Ferrante, pseudonim za koji znaju mnogi koji i povremeno poprate književnu scenu. Talijan ili Talijanka, postoje nagađanja za koja ne postoje čvrsta uporišta. Neotkriveni identitet potiče dodatno maštu i postavlja neodgovorena pitanja kad čitamo djela ove, pretpostavljaju mnogi, autorice. Elena i Lile, dvije prijateljice od kojih je Lila hirovita ali i odlučna, neuhvatljiva, prelijepa i vrijedna divljenja u očima Elene dok se Elena u priči prikazuje kao nesigurna i plaha ali vrijedna i odgovorna. Odrastaju u gruboj okolini koja nije prilagođena dječjim potrebama ali se djevojčice povremeno izvlače iz njega i paralelno, dok u blizini nema odraslih, svojom maštom kroz igru kreiraju svoj svijet. Njihovo prijateljstvo je za njih dvije genijalno ali im se putevi, kako odrastaju, sve više razilaze i konačno nakon Liline prerane udaje idu u različitim smjerovima.
„Ne osjećam nostalgiju prema našem djetinjstvu, prepuno je nasilja. Svašta nam se događalo, u kući i napolju, ali ne sjećam se da sam ikada pomislila da je posebno ružan život koji nam je podaren. Život je bio takav i gotovo, rasle smo s obavezom da ga otežamo drugima prije nego što ga drugi otežaju nama. Naravno, meni bi se dopalo ljubazno ophođenje o kojem su podučavali učiteljica i paroh, ali osjećala sam da takvo ophođenje nije u skladu s našim rejonom, čak ni ako si žensko.“
Osim Elene i Lile tu su njihovi roditelji, braća i sestre i drugi prijatelji koji se povremeno pojavljuju. Roman počinje tako što Lila nestaje iz rodnog Napulja kojeg nikad u životu prije nije napustila, a traži je sin Rino koji radi istog nestanka telefonom kontaktira Elenu. Ona nije osobito iznenađena jer je Lile oduvijek maštala kako bi htjela jednog dana nestati bez traga. Lile postiže odličan uspjeh u školu ali ipak ne nastavlja više razrede jer je za njezina oca to besmislica dok Elenu njezini roditelji odluče školovati pod uvjetom ako će postizati odlične ocjene. Posebno je dojmljivo opisan Elenin upis u gimnaziju koja zapravo i ne zna što to znači. Odlazi prvi put izvan svog siromašnog dijela grada gdje je odrasla u drugi nakon čega sama sebi postavlja pitanje: „Da li je moguće da je samo naš rejon bio tako pun napetosti, dok je ostatak grada zračio i bio blagonaklon?“ Lile jedno vrijeme samostalno posjećuje knjižnicu i posuđuje udžbenike iz kojih Elena uči strane jezike i ostale gradivo kako bi stigla svoju prijateljicu i unaprijed joj govorila što je čeka sve u školi. Među prijateljicama postoji prešućeno divljenje ali i rivalitet i povremene izdaje i napuštanja jedna druge. Lila radi s ocem i bratom u radnji u kojoj popravljaju cipele i Lila se nakon nekog vremena prilagođava i kreira s bratom poseban par cipela preko kojeg će se možda obogatiti što im je oduvijek bio san. Lilu zaprosi sin iz bogate obitelji kad joj je bilo samo četrnaest godina što ona odbija dok joj otac prijeti batinama koje je od brata redovno dobivala. Elena zahvaljujući svojim uspjesima u školi odlazi na ljetovanje. Šalje ju njezina učiteljica iz nižih razreda koja je oduvijek polagala velike nade u Elenino obrazovanje. Davala joj je potrebne udžbenike, preko ljeta romane, a za nagradu je šalje na odmor u svoje prijateljice. Uživala je u čitanju, druženjima, obavljanju kućanskih poslova, učenju novog jezika što je sve zajedno izazivalo Nelino oduševljenje, osobe koja ju je primila na ljetovanje.
„Osjetila sam nešto što se kasnije u mom životu ponavljalo: radost novog. Sve mi se dopadalo: da ustajem rano, da pripremam doručak, da raspremam stol da šetam po Baranu, pješačim ulicom i plažom Maronti i gore i dolje, čitam opružena na suncu, da skačem u vodu, vratim se da čitam. Nisam osjećala nostalgiju za ocem, braćom, majkom, za ulicama, za parkićem. Nedostajala mi je samo Lila, Lila, koja međutim nije odgovarala na moja pisma. Plašila sam se da su joj se dogodile stvari, lijepe ili ružne, bez moje prisutnosti. Bio je to stari strah, strah koji me nikada nije napustio: strah da će, s gubitkom komadića njenog života, i moj život izgubiti snagu i središnji položaj.“
Lila joj naposljetku odgovara, prepričava sva događanja i želi joj da zauvijek ostane sa dragom gospođom Nelom iako bi je voljela vidjeti što prije kako bi joj pomogla oko obiteljskih i ljubavnih zavrzlama. Ubrzo po povratku saznaje da se Lila odlučila za skoru udaju za osobu koja će joj ostvariti sve snove i postaju najpoznatiji par u svom djelu grada. Elena ubrzo shvaća da po svom nivou obrazovanja, načinu života i onom svemu što želi biti u budućnosti ne pripada mjestu gdje je odrasla i zbog toga se sve više osjećala usamljenom. Lila na svojoj svadbi primjećuje da je izdana od strane svog muža za što je bio dovoljan jedan znak, a to su bile cipele koje je nosio njezin zakleti doživotni neprijatelj. Kako i što se sve događalo da bi došlo do ovakvog neslućenog kraja koji je pred kraj obećavao idiličan život ovih dviju prijateljica je teško prenijeti u jednoj rečenici. Roman je prepun prevrata, bolnih sudara sa stvarnošću, previranja među prijateljicama ali i prijateljima s kojima su odrastale, obiteljskog nasilja, nesretnih ljubavnih završetaka, opisa društva karakterističnog za pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća koje je zajedno učinilo ovaj roman takvim da bi se svatko mogao pronaći u njemu, u nekom njegovom djelu. Jedno prijateljstvo je ono što drži sve ove dijelove na okupu i zajedno sa njihovim odrastanjem kojeg prate raznorazni događaji čine dvije žene jednu drugoj genijalnom.
Memento books/Vrisak.info
