Dejan Zoranović (30) iz Zaganovića kod Rogatice svojevrstan je rekorder u ovoj općini, jer su ga zmije za osam godina ugrizle čak pet puta.
Na svu sreću, nisu mu mnogo naudile i on živ i zdrav hoda, radi i priča o svom neobičnom rekordu, piše Glas Srpske.
Posljednji ugriz zmije Dejan je “zaradio” 26. travnja ove godine za vrijeme akcije uklanjanja otpada sa divlje deponije pored puta Rogatica – Stjenice.
Zahvaljujući brzoj reakciji radnih kolega iz Općinske braniteljske organizacije, u kojoj je zaposlen kao dijete poginulog branitelja iz posljednjeg rata, te drugih Rogatičana koji su se tu zatekli, Dejan je brzo stigao do Doma zdravlja “Dr Zoran Mitrović”. Tu je zbrinut i hitno upućen u fočansku bolnicu na dalje liječenje.
Prvi put zmija me ugrizla, koliko se sjećam, prije osam godina. Bilo je to nedaleko od moje obiteljske kuće. Nagazio sam na nju i ona me je ugrizla za članak desne noge. Brzo sam prebačen do Doma zdravlja, primio serum i vratio se kući. Drugih posljedica osim nekoliko dana otoka nije bilo, priča ovaj sretni Rogatičanin.
Drugi ugriz, sjeća se, bio je 12. Studenog sljedeće godine kada su trebale zmije poći na zimsko spavanje.
U blizini naše kuće bila je jedna ruševna kuća i štala. Tu me zmija ugrizla opet za nogu. Prva pomoć ukazana mi je u Domu zdravlja, a u Foči sam bio na liječenju. Posljedica nije bilo, osim uobičajenog straha‘, priča Rogatičanin.
Treći put zmija ga je ugrizla 2014. godine, uoči krsne slave Petrovdana.
Nagazio sam na nju u dvorištu naše kuće i ona me je ugrizla u gležanj desne noge. Ugriz je bio u venu i noga je naglo počela oticati i plaviti, a ja sam se loše osjećao. Da i ovoga puta nije bilo brze i stručne intervencije rogatičkih liječnika, pitanje je kako bi se sve to završilo. Za “uspomenu” i sada imam ožiljak iznad članka na desnoj nozi, kazuje Dejan.
Četvrti ugriz bio je u ljeto 2016. godine.
Nagazio sam na nju nedaleko od moje kuće i ona je u obrani obavila svoje. Pošto sam je vidio i zaključio da se radi o “vodenjači”, liječnička pomoć nije mi ni trebala, samo sam stavljao hladne obloge, hrabro kaže Zoranović.
U početku, priča on, ugriz je negdje u ravni ujeda pčele ili ose.
Tako sam osjetio i ovaj posljednji, od prije nekoliko dana. Pri tome su mi sigurno pomogle farmerke, koje su, po svemu sudeći, pokupile dio otrova koji je bio namijenjen mojoj nozi. Da nije bilo toga, posljedice su mogle biti veće, veli Zoranović.
Najvjerojatnije ga je, kaže, ugrizao poskok, jer je ta otrovnica viđena kako u blizini “mjesta zločina” nestaje u hrpi otpada.
Noga mi je naglo počela oticati i na njoj su se počele pokazivati neke fleke čudnog izgleda, a ja sam se loše osjećao, znojio sam se, imamo sam mučninu i vrtoglavicu. Brza i efikasna liječnička intervencija doprinijela je da sam u fočanskoj bolnici ostao samo jednu noć. Pušten sam na kućno liječenje uz odgovarajuću terapiju, priča Zoranović.
Ugriz na nozi još se vidi i Dejan se nada da će ovo biti kraj njegovih neslavnih susreta sa zmijama.
Dosta je i meni i njima, reče na kraju Dejan, kome ni zmije ne mogu ništa.
