Stranica Bošnjakovo brdo objavila je zanimljiv povijesni tekst o spriječenom pokolju u Širokom Brijegu 1875. godine.
Prije gotovo 150 godina, 20. srpnja 1875., događaj u Širokom Brijegu zabilježen je u listu “Primorac”, broj 61, objavljenom u Kraljevici 31. srpnja 1875., na stranici 122.
Dan kada je razoružan zločin: Priča o spriječenom pokolju u Širokom Brijegu
27. svibnja 2025.Nema komentara
Stranica Bošnjakovo brdo objavila je zanimljiv povijesni tekst o spriječenom pokolju u Širokom Brijegu 1875. godine.
Prije gotovo 150 godina, 20. srpnja 1875., događaj u Širokom Brijegu zabilježen je u listu “Primorac”, broj 61, objavljenom u Kraljevici 31. srpnja 1875., na stranici 122.
Ljeto 1875. godine obilježeno je izbijanjem Hercegovačkog ustanka, jednog od najvažnijih događaja u povijesti Bosne i Hercegovine. Ustanak je započeo 19. lipnja 1875. godine pod vodstvom don Ivana Musića u Dračevu kraj Čapljine, a brzo se proširio na cijelu Hercegovinu i dio Bosne, navodi se na stranici bosnjakovo-brdo-info.
Don Ivan Musić (1848.–1888.), rodom iz Klobuka kraj Ljubuškog, ključna je ličnost ustanka i jedan od njegovih najistaknutijih vođa. Franjevačku formaciju započeo je upravo na Širokom Brijegu, što ga snažno povezuje s ovim krajem. Kao svećenik i narodni vođa, predvodio je ustanike u borbi protiv osmanske vlasti te s 400 boraca držao oslobođeno područje u dolini Neretve. Iako bez većih vojnih akcija, njegova je uloga bila strateški važna jer je kontrolirao put prema moru. Kasnije se priklonio Austro-Ugarskoj i sudjelovao u zauzimanju Stoca 1878. godine.
Široki Brijeg – u središtu ustaničkih zbivanja
Prema pisanju lista Primorac od 31. srpnja 1875., Široki Brijeg postao je poprištem napetih i opasnih događaja tijekom hercegovačkog ustanka. Taj politički angažirani, protunagodbeno nastrojen list, koji je izlazio u Kraljevici između 1873. i 1878. kao tjednik, a kasnije 2-3 puta tjedno, bio je poznat po oštrom tonu prema vlastima Habsburške Monarhije i preciznom izvještavanju o regionalnim sukobima.
U spomenutom broju detaljno se opisuje incident s 20. srpnja – na dan svetog Ilije, iznimno važnog blagdana za hercegovačke kršćane. Tog jutra, dok su se vjernici okupljali na misi, navodno je bilo planirano masovno nasilje nad lokalnim stanovništvom.
Prema navodima lista, „Turci su odredili izsići poslje svete mise sve kršćane”. Zahvaljujući razboritosti i odlučnosti dvojice uglednih Turčina, zločin je u posljednji trenutak spriječen. Ovaj slučaj ne samo da svjedoči o krajnjoj napetosti među zajednicama, već i o mogućnostima ljudske solidarnosti u najtežim trenucima.
Spriječen pokolj
Planirani napad trebao se dogoditi odmah nakon mise, što dodatno naglašava simboliku trenutka – napad tijekom vjerskog slavlja. Dvojica utjecajnih turčina, čija imena nisu navedena, svojim su autoritetom spriječili izvršenje masakra. Njihova uloga ostaje podsjetnik na činjenicu da su i unutar zaraćenih strana postojali pojedinci koji su odbijali slijediti put nasilja.
Paralelno ubojstvo fra Lovre Karaule
Istoga dana kada je u Širokom Brijegu spriječen pokolj, u Ljubunčiću kod Livna ubijen je fra Lovro Karaula (1800–1875), bosanski franjevac i poznati borac za prava siromašnih. Bio je neumoran u obnovi crkava i osnivanju škola, te je samo nekoliko mjeseci ranije sudjelovao u delegaciji koja je u svibnju pozdravila cara Franju Josipa I. tijekom njegova posjeta Dalmaciji.
U travnju 1875., car je u Imotskom i Vrgorcu primio franjevačke izaslanike iz Hercegovine.
Fra Paškal Buconjić, vođa imotske delegacije, caru je predao memorandum o teškom položaju hercegovačkih katolika. Kao priznanje, car ga je odlikovao Vojnim redom Franje Josipa, što je izazvalo sumnju osmanskih vlasti i povećalo pritisak na franjevce. Zbog rastuće nesigurnosti, Buconjić je bio prisiljen napustiti Široki Brijeg i premjestiti se u samostan na Humcu, bliže sigurnijem teritoriju Dalmacije.
Unatoč osmanskom nadzoru, Široki Brijeg tih je dana bio ključna točka sukoba i pregovora. Franjevci poput fra Buconjića i fra Anđela Kraljevića pokušavali su smiriti tenzije i spriječiti da ustanak preraste u pokušaj priključenja Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori. Njihova nastojanja urodila su djelomičnim uspjehom, a Široki Brijeg tako ostaje upamćen kao mjesto ne samo otpora, već i razboritog traženja mira usred bure povijesti.
Atmosfera straha
Izvještaj iz “Primorca” živo opisuje atmosferu terora koja je vladala u tom razdoblju:
“Turci kao biesni s toijagami u rukuh oblicu po Livnu, kršćani i hrišćani od straha umiru, ter ođklen nebuđe na brzo pomoći da zauzda biesnc Turke, na brzo čuti ćete i groznijih i krvavijih čina.”
Hercegovački ustanak bio je reakcija na teške uvjete života, uz političke i nacionalne razloge. Zima 1874/1875. bila je posebno oštra i dugotrajna, što je dodatno pogoršalo već tešku situaciju stanovništva.
Ključni datumi
- 19. lipnja 1875. – Početak ustanka u Dračevu
- 8. srpnja 1875. – Nevesinjska puška (pristupanje Srba ustanku)
- 20. srpnja 1875. – Ubojstvo fra Lovre Karaule i spriječeni incident u Širokom Brijegu
- 1878. – Berlinski kongres i austro-ugarska okupacija
Značaj za lokalnu povijest
Događaji u Širokom Brijegu 1875. godine pokazuju kako su lokalne zajednice bile izložene ekstremnom nasilju tijekom Hercegovačkog ustanka. Činjenica da je planirana masovna egzekucija kršćana sprječena intervencijom umjerenih Turaka govori o složenosti međuetničkih odnosa tog vremena.
Ustanak je završen Berlinskim kongresom 1878. godine koji je Bosni i Hercegovini dodijelio status protektorata pod Austro-Ugarskom, što je označilo kraj osmanskog razdoblja u ovim krajevima.
Vrisak.info
