Patrik Džigumović iz Beča odlučio je hodočastiti pješice do Međugorja, prešavši 762 kilometra u 16 dana. Ovaj izazovni poduhvat bio je njegova osobna nakana za pokojnog oca, koji je preminuo u rujnu prošle godine.
Uz osobne nakane, hodočašće je imalo i humanitarnu svrhu, odnosno prikupljanje pomoći za djecu iz Hrvatske, BiH, Srbije i Austrije. Bili su to razlozi da ga dočekamo ispred međugorske crkve sv. Jakova kako bi i s našim slušateljima podijelio svoje dojmove o ovom hodočašću.
Iako je sportaš, kaže da mu je ovo bio najzahtjevniji izazov do sada. Putem je doživio brojne susrete s ljudima koji su mu nudili hranu, smještaj i podršku, a najveći dar, kaže, bio je unutarnji mir koji je pronašao na tom putu.
„U rujnu prošle godine preminuo mi je otac, pa sam htio učiniti nešto za njega. Razmišljao što mogu učiniti i došla mi je ideja da dođem u Međugorje, a uz to smo dodali i humanitarnu akciju u kojoj prikupljamo novac za djecu iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Austrije. Prešao sam 762 kilometra, a budući da se bavim sportom i već sam prethodno trčao maraton i polumaraton, želio sam otići korak dalje i uraditi nešto što nikada nisam. Prvi put je da sam ovakav izazov dao sebi i uspio sam doći na cilj s Božjom pomoći“, ispričao je Patrik za Radio Mir Međugorje.
Na početku hodočašća pješice u Međugorje, očekivanja su bila da će put biti naporniji i teži, uz brigu kako će se psihički izdržati.
„Na početku mog hodočašća pješice u Međugorje mislio sam da će cijeli put izgledati napornije i teže, a razmišljao sam i kako ću psihički uspjeti to podnijeti, ali kad sam krenuo imao sam neki mir u sebi i neku snagu koju mi je Bog dao. Kroz put su nas ljudi udomili, dali nam hranu i piće, smještaj, a na Uskrs smo bili s jednom obitelji na Kupresu koja nas je udomila“, kazao je Patrik.
Razlog zbog kojeg se Patrik odlučio na hodočašće u Međugorje bila je duboka potreba da, nakon smrti svoga oca, pronađe mir u sebi, pomiri se s gubitkom, oprosti i prihvati ono što se dogodilo, a vjerovao je da će mu upravo ovo milosno mjesto pomoći u toj osobnoj i duhovnoj potrazi.
„Htio sam pronaći mir u sebi i to je još jedan veliki razlog što sam došao u Međugorje, da se pomirim sa smrću svoga oca, a moram reći da sam na ovom putu pronašao taj mir u sebi, pomirio sam se s time, oprostio i prihvatio sve. Svi su mi rekli da su primijetili u meni taj mir koji sam i tražio. Ovo mjesto u mom srcu imat će jedno posebno značenje, i bit će na jednom posebnom mjestu u mom životu, pogotovo kad znam kako sam došao ovdje“, rekao je Patrik.
Dobar plan prije puta može pomoći, ali istinsko hodočašće donosi i nešto više od fizičkog putovanja.
„Svi koji žele učiniti isti ili sličan pothvat kao ja želim reći; tko sebi takav cilj postavi i kada krene, taj cilj neće ići po planu, uvijek će se dogoditi nešto što će taj plan poremetiti, na vama je da ustrajete i dođete do cilja. Najbolje je prije ovakvog putovanja napraviti plan i ići po njemu. Imaš jako puno vremena da provedeš sa samim sobom, za molitvu, šutnju, razmišljanje i to mi je jako puno pomoglo“, kazao je Patrik Džigumović u razgovoru za Radio Mir Međugorje.
Vrisak.info
