„Mnogi ljudi misle da je život iza samostanskih zidova smrtno ozbiljan, bez imalo šale i smijeha. Istina je posve suprotna“, veli poznati hercegovački franjevac, bibličar i umirovljeni profesor zagrebačkog KBF-a fra Ivan Dugandžić, koji je nedavno objavio knjigu „Fratri se smiju i šale“, u kojoj prikupio desetke duhovitih situacija iz fratarskog života te kroz likove svoje braće opisuje njihove stvarne zgode i nezgode.
„Rijetko gdje ima toliko bezazlene šale i radosnoga smijeha kao upravo po samostanima i redovničkim kućama, u ovom slučaju među fratrima. A predmet i povod međusobnog zadirkivanja, smijeha i šale može biti vrlo različit…“
Fra Ivan opisuje kako smijeh među fratrima nastaje od nespretnosti, zaboravljivosti, dugotrajnog pripovijedanja neznatnih stvari, ali i od fratre koji se svjesno našale na vlastiti račun. „Takvi su pravi dar Božji i svi uživaju u njihovu društvu“, ističe Dugandžić, piše Večernji.hr.
Fra Svetozar Kraljević: kralj zaborava i humorističnih zgoda
- Fra Svetozar bio je poznat po svojoj zaboravljivosti, ali i spremnosti da se našali na vlastiti račun. Fra Ivan se prisjeća niz nezaboravnih zgoda:
- Blagoslov kuća u Gornjim Radišićima: Fra Svetozar je otišao k jednoj kući, popio kavu s ukućanima, a zaboravio blagosloviti dom.
- Pažljivo slušanje: Dok je prijatelju fra Jozi Grubišiću slušao priču o zetu, ozbiljno ga je upitao: „Fra Jozo, je li taj tvoj zet oženjen?“
- Guranje Fiće: Početkom osamdesetih, dok je bio kapelan na Humcu, Fićo nije htio upaliti. Fra Svetozar je sjedio za volanom, a fra Ivan Dugandžić i fra Brko su ga gurali. Kada je auto upalio, fra Svetozar je nastavio voziti, potpuno usmjeren na svoj cilj, ne primjećujući njihove znakove.
- Noć u Konjicu: Jedne noći, zaboravio je ključ od samostana i dugo bacao kamenčiće u prozor vlastite sobe, misleći da budi nekog drugog fratra.
- Zaboravljen auto: Nakon što je ispratio nekoga na vlak, vratio se pješice, zaboravivši da je došao autom, što je izazvalo potragu među fratrima.
- Vožnja s fra Martinom Planinićem: Fra Martin je često zaspao u vožnji, pa ga je fra Svetozar dovezao do Bijelog Polja umjesto do Jablanice, a zatim se situacija ponovila.
Vesela družina fra Zlatka, fra Vojislava i drugih
- Fra Zlatko Sivrić (fra Zlata): Veseljak, pjevač gange, omiljen među vjernicima i prijateljima različitih vjera. Kada je umro papa Ivan Pavao XXIII., njegov prijatelj Hasa Duranić je prilikom zvonjave crkvenih zvona pomislio: „Hvala Alahu da nije njemu zvonilo!“
- Fra Vojislav Mikulić (fra Vojo): Zaboravljiv i rastresen, znao je miješati broj sobe ili identitet mladoženje i kuma na vjenčanjima, stvarajući komične situacije.
- Fra Bogdan Ćubela (fra Bogdo): Snažan, djetinjasto jednostavan, ponekad vulgaran, ali hrabar. Jednom je prihvatio dvoboj pred crkvom u Duvnu protiv provokatora koji je pokušao osramotiti fratra pred narodom.
- Fra Ljudevit Rupčić: Erudita, pronicljiv i oštar u komentarima, poznat po zajedljivim duhovitim opaskama, primjerice o biskupovoj propovijedi: „To ti je u stilu: ja sam ti ovdje umjesto pokojnog Boga.“
- Fra Drago Stojić: Škrt u riječima, ali sposoban za humor i sarkazam. Marljivo je obrađivao samostanski vrt, a svoju kratku duhovitu opasku o bratskoj razlici u dobi ilustrirao je rečenicom: „Babo mi se dvaput ženio!“
- Fra Šito Ćorić i fra Lucijan Kordić: Fra Lucijan je jednom zaboravio svoj šešir tijekom objeda, a domaćica mu ga je vratila uz komentar: „O hvala, hvala! Ipak, nisam zaboravan.“
- Fra Berislav Kutle i fra Mariofil Perić: Problemi s Fićom, lošom vožnjom i ogrebotinama uvijek su izazivali smijeh među fratrima.
Humor u praksi: fra Ante, fra Mariofil i pršut
Fra Ante Bašić, mladomisnik sitne rasta, trebao je preuzeti skrb za filijalu Gornje Radišiće.
Fra Mariofil ga je predstavio vjernicima riječima: „Dragi vjernici, dok su vaši stari davali redovinu, vidite kakve ste fratre imali. A evo vidite što vam je sada došlo. Ako želite imati pravoga fratra, znate što vam je činiti.“
U selu, nakon vjeronauka, fra Mariofil bi često uživao u pršutu i vinu s domaćicom. Kada je jednom domaćica iz zdravstvenih razloga odbila jelo i piće, fra Mariofil je duhovito odgovorio: „Dobro, ti si, eto, nadrljala, nemoj ti po đavlu kazat’ za mene!“
Fra Zrinko Čuvalo i Međugorska ukazanja
Fra Zrinko Čuvalo bio je kapelan u Međugorju kada su počela Gospina ukazanja. Komunistička vlast pokušavala je spriječiti večernje mise, ali fratri nisu popuštali.
Na upit Mate Bencune zašto se održavaju večernje mise, fra Zrinko mu duhovito odgovara: „Mate, duše ti, nije Isus s učenicima slavio posljednji doručak već posljednju večeru!“
Fra Franjo Ćavar – Franc: legenda mostarskog samostana
Franjevac laika, bivši profesionalni brijač, Franc je i dalje šišao fratre u svojoj sobi, ali je najviše vremena provodio u sakristiji. Bio je precizan u brojanju milostinje i često je komentirao događaje humoristički, primjerice: „E, da je ovdje pokupiti milostinju!“ dok je gledao nogometnu utakmicu s drugim fratrima.
Zašto su ove zgode važne
„Već odavno pojedini su mi fratri govorili kako bi bilo šteta da sve te šaljive zgode ostanu zaboravljene… Napokon sam prionuo tomu poslu koji sam dugo odgađao, pa čitatelju nudim lijep broj šaljivih zgoda iz fratarskog života koje mogu nasmijati i barem za kratko razbiti katkada i odveć ozbiljnu svakodnevicu života“, zaključuje fra Ivan Dugandžić.
Njegova knjiga „Fratri se šale i smiju“ objavljena je u nakladi Naših ognjišta iz Tomislavgrada.
Vrisak.info
