Na današnji dan 1822., u Rastovači, rođen je fra Grgo Martić, franjevac, sakupljač narodnih pjesama, pjesnik, preporodni književnik, kulturni i politički djelatnik.
U svojoj dvanaestoj godini došao je u samostan u Kreševu, a s petnaest godina stupio je u franjevački red.
U vrijeme studija u Zagrebu upoznao se s Gajem, Babukićem, Vrazom, Šulekom i drugim istaknutim Ilircima, čije će ideje prihvatiti i poslije provoditi u praksi. Svećenik je postao u Bosni na sam Božić 1844. Kao župnik u Sarajevu 1856. postaje zastupnikom franjevačke provincije za veze s Turskom i konzularnim vlastima. Na čelu je franjevaca koji se suprostavljaju priključenju Bosne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori.
Fra Grgo Martić postaje jedna od najpovjerljivijih osoba austro-ugarske vlasti u Bosni i Hercegovini, ali kada je postalo očito da Beč odbija te krajeve ujediniti s Hrvatskom, on se, uvrijeđen i razočaran, povlači iz političkoga života.
Poznat je po mudroj domoljubnoj izreci:
“Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske.”
Objelodanio je više samostalnih djela u prozi i stihu, te napisao brojne priloge najrazličitijeg sadržaja, preveo nekoliko djela s francuskog i talijanskog jezika, skupio i tiskao brojne narodne pjesme i preradio nekoliko djela drugih autora. Pisao je za bosanskohercegovačke potrebe, ali su mu djela primana kao primjer živoga štokavskoga jezika s narodnih izvora.
Umro je u Kreševu 1905.
Općina Posušje
