Emilio Ferrando došao je iz Španjolske iz tamošnjeg grada Valencije. Neoženjen je i potječe iz katoličke obitelji. Tamo je radio u latinoameričkoj kompaniji, a kasnije u ugostiteljstvu. Prije šest godina zahvaljujući Moniki Anheles došao je u Međugorje. Tada je prvi put u Međugorju bio na trodnevnome hodočašću. I to se dogodilo nakon 35 godina. Naime, Emilio je, praktički, cijelog života bio udaljen od Boga. Za mjesec dana ponovno se vratio u Međugorje – sam i ostao do danas, punih šest godina, piše Večernji list BiH.
Onda je prva tri dana, zahvaljujući dobročinstvu Majke Božje, molio i postio. Upoznao je sve vidioce. Svaki je, po njemu, poseban i jedinstven. Podbrdo, Križevac, krunice, mise, klanjanje… bili su njegova mjesta gdje je molio svakoga dana. Surađivao je sa svim službenim osobama u župi. Znao je, budući da ima automobil, otići u Široki Brijeg, Tihaljinu, Šurmance, Mostar, Humac i druga hercegovačka mjesta. No, vratimo se u sadašnjost. Pandemija COVID-19 neizostavna nam je tema. Španjolska je dosad imala velike probleme s koronavirusom.
– Za kratko vrijeme jako se puno ljudi zarazilo. I moj ujak umro je od korone. Sestra i nekoliko članova obitelji bili su zaraženi, ali su se uspjeli othrvati i ozdraviti – govori nam Emilio dodajući i kakvo je stanje u Latinskoj Americi.
– Po zarazi ne zaostaju Meksiko, Urugvaj, Argentina. U Španjolskoj su, pak, granice zatvorene do 1. srpnja. No, ljudi i dalje imaju želju dolaziti u Međugorje. Danas je osobito aktualno pitanje hoće li se ove godine održati Mladifest. Primjerice, vidio sam autobus hodočasnika iz Lašvanske doline koji su proteklih dana došli na hodočašće i molitvu u Međugorju. Veliku želju ljudi imaju doći u Međugorje kada se održava festival mladih. Zanimljivo, kad idem na Podbrdo, susretnem po nekoliko hodočasnika. Nekada se na ovo sveto brdo penjala prava rijeka na molitvu Kraljici Mira.
Za vrijeme korone slušao je, kaže, misu na radiju, jer je crkva tada za vjernike bila zatvorena.
– Ponašao sam se kao i dugi vjernici, a živim u obitelji izuzetno velikog vinara Grge Vasilja. Odlično je njegovo vino, posebice Andrija i Cesarica. Ja sam ovdje šest godina sve zahvaljujući dobroti i gostoprimstvu župljana Međugorja. Brojne obitelji primale su me na boravak i uvijek mogu računati na njih. Dovodit ću hodočasnike u Međugorje kada to situacije bude dopuštala. Međugorje je moj drugi dom, kako je rekao i nadbiskup Henryk Hoser jednom prigodom na proslavi Sv. Jakova, patrona međugorske župe – kaže Emilio te otkriva kako je u ovo vrijeme korone i sam mnogo razmišljao o životu u vjeri.
– U ovo vrijeme korone dublje sam razmišljao o Bogu. Osobito sam uočio sve pogreške koje sam u životu činio. Do izražaja su došli vjera, ufanje i ljubav, one riječi koje su napisane i duboko urezane i pišu na vrhu križa na brdu Križevac.
Nadam se da smo konačno prošli taj teški put jer je naše tijelo i dalje ostalo jako krhko, ali izuzetno otporno na sve vrste virusa. Molitva nas od toga može spasiti – zaključio je ovaj Španjolac koji već dulje vrijeme živi u Međugorju.
Vrisak.info
