Patogeni bazena povezani s izmetom
Proljev je najčešći krivac za bolesti povezane s plivanjem, prenosi HuffPost.
Kad u bazenu ima izmeta, milijuni bakterija se šire u vodi, a ljudi se mogu razboljeti ako progutaju čak i malu količinu. Što je još gore, i još češće, fekalni incident nije jedini način kojim se ljudi mogu zaraziti. Male čestice izmeta mogu lako otpasti s tijela ljudi dok plivaju, što znači da nećete vidjeti opasnost.
Cryptosporidium, norovirus, giardia, shigella i E. coli česte su bakterije povezane s izmetom. Ovisno o uzročniku bolesti, simptomi mogu uključivati vrućicu, grčeve, mučninu, povraćanje i proljev. Ako plivate s djecom ili bebama, pobrinite se da se pelene mijenjaju daleko od bazena kako biste spriječili kontaminaciju, i vodite računa o čestim pauzama za WC.
Zašto klor ne ubija te bakterije?
Ponekad omjer klora, broma i pH nije baš ispravan, što omogućuje širenje bakterija. U drugim slučajevima ljudi su im izloženi u vremenu koje je potrebno da ih klor ukloni.
Dr. Clare Rock, izvanredna profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins, objasnila je za HuffPost: “Ovo je jedan od razloga zašto, ako se dogodi fekalna nezgoda u bazenu, postoji protokol kojeg se spasioci i ostali djelatnici na bazenu pridržavaju prije nego što dopuste ljudima da se vrate u vodu.”
Cryptosporidium, također poznat kao crypto, pokazao se posebno otpornim na klor. Prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, od 2015. do 2019. kripto je uzrokovalo 49 posto izbijanja zaraznih bolesti u bazenima, hidromasažnim kadama i vodenim parkovima.
Dok klor ili brom mogu ubiti većinu bakterija za nekoliko minuta, kriptosporidije mogu preživjeti u izvoru vode tjedan dana ili više. Osobe s kompromitiranim imunosnim sustavom ranjivije su na ozbiljne infekcije. Ako ste imali proljev ili vam je dijagnosticirana kriptokokoza, CDC preporučuje da pričekate najmanje dva tjedna nakon prestanka simptoma prije nego što se opet upustite u plivanje u bazenima.
Plivačko uho
Plivačko uho je bakterijska infekcija uzrokovana vodom iz bazena u vanjskom ušnom kanalu. Kada voda stagnira u uhu, ona razgrađuje svoj zaštitni vosak, stvarajući idealno okruženje za razmnožavanje bakterija.
Simptomi plivačkog uha uključuju bol, crvenilo, oteklinu, svrbež i curenje iz uha. Najčešći je kod djece i nije zarazan.
Rock je objasnila da za sprječavanje i borbu protiv plivačevog uha možete koristiti ručnik, ali također povlačiti ušnu školjku u različitim smjerovima kako biste iscijedili svu vodu. Razmislite o korištenju čepića za uši ili kape za plivanje kako biste spriječili da voda iz bazena uđe u uho.
Bakterije iritiraju kožu
Iritacija kože, očiju ili grla česta je posljedica kada osobe plivaju ili rone u bazenu.
“Klor u bazenu pretvara se u kemijske kožne iritanse u kombinaciji sa znojem, urinom i prljavštinom. Kada osjetite miris klora u bazenu, vjerojatno zapravo osjećate miris ovih kemijskih nadražujućih tvari jer se pretvaraju u plin u zraku”, rekla je.
Kloramini uzrokuju osip, svrbež, crvenilo očiju, kašalj i iritaciju nosa. Neodgovarajuće razine pH u bazenu mogu dovesti do iritacije kože i očiju.
Zašto nikada ne biste trebali mokriti u bazen
Obavezno je tuširati se prije plivanja. Jednominutno pranje prije plivanja dovoljno je za uklanjanje većine prljavštine ili drugih tvari koje troše klor ili brom potrebne za ubijanje bakterija.
Stručnjaci se slažu da bi se svi trebali suzdržati od mokrenja u bazenu, ne samo zato što je to nepristojno, već i zato što se kloramin stvara kada se urin, znoj ili šminka spoje s klorom. Ove tvari također smanjuju količinu klora koji može ubiti druge bakterije.
Kako provjeriti je li bazen siguran?
Provjerite možete li vidjeti odvod u dubokom kraju bazena, da spasioci promatraju plivače i, u nedostatku spasioca, da je prisutan pojas za spašavanje.
Mjera opreza koju plivači mogu poduzeti je izbjegavanje gutanja vode iz bazena i ostanak na suhom ako imaju otvorene rane ili posjekotine. Ako morate plivati, koristite vodootporni zavoj i potpuno prekrijte ranu.
Virsak.info
