Na današnji dan rođen je najbolji hrvatski i europski košarkaš svih vremena, Krešimir Ćosić. Krešo bi danas napunio 70 godina, a rođen je 26. studenog 1948. u Zagrebu. Karijeru je počeo u Zadru, kojem se kroz karijeru i život stalno vraćao. Samo dok spomenemo da se zbog našeg Kreše gradila nova dvorana kako bi ga više ljudi moglo gledati uživo kako igra, dovoljan je dokaz kakva je veličina bio. Jednom riječju – legenda!
Službene nagrade, priznanja i postignuća ostala su za Krešom kao spomen na njegov lik i djelo, no ono što je ostalo u srcima njegovih Zadrana, Hrvata i cjelokupne europske i svjetske košarkaške javnosti jednako je snažno, neizbrisivo i imuno na zaborav. Svake godine na obljetnicu njegove smrti možemo svjedočiti ogromnim količinama cvijeća i svijeća postavljenim na njegov grob na zagrebačkom Mirogoju, što govori o tome koliko ga ljudi vole i pamte, a što se nikad neće promijeniti.
Skandira se njegovo ime svake godine na utakmicama KK Zadar, zidove na zadarskim ulicama krase čak dva njemu posvećena murala, a pripadnici Tornada i svi zadarski navijači često su s njim u mislima, “naš Krešo”, vole mu tepati često. Uspomena na njegov dobroćudni osmijeh, altruizam i košarkašku imaginaciju te entuzijazam zauvijek će lebdjeti u Jazinama i svim ostalim dvoranama u kojima je nastupao, kao i na ulicama njegove Hrvatske i svijeta. Bio je on osoba koja je prije svega voljela svoju obitelj, svoj rodni kraj i košarku, koja ga je od dječaka iz Dobropoljane učinila svjetskim čovjekom, nezaboravnom ikonom te prekrasne igre, kao i ljudske dobrote.
“Nije pobjeđivao protivnika, nego njegovu igru. Kao što je i sam znao izmaknuti bijedi poraza i ostati nasmijan i blag, ostavljao je poraženome mogućnost ponosa i dostojanstva.”
Jedan je od najtrofejnijih Hrvatskih sportaša uopće. Osvojio je pregršt medalja na svim velikim svjetskim smotrama u sastavu ondašnje države za koju je nastupio preko 300 puta. Bio je prvi neamerikanac koji je izabran na NBA draftu. Izabrali su ga Portland Trail Blazersi, ali nažalost slast NBA lige nije okusio jer je želja za povratkom u Zadar bila veća.
