“Zdrobljena glava, izvađene oči, lica nema…” – ovim riječima umirovljeni general Željko Glasnović opisuje stravične prizore zabilježene nakon masakra u Križančevu Selu, čija se tužna obljetnica obilježava danas.
Bivši saborski zastupnik u svojoj se reakciji osvrnuo na “Krvavi Badnjak” 1993. godine, citirajući zapovijedi Armije BiH koje su prethodile pokolju, te upozorio na sramotnu činjenicu da nalogodavci ovog zvjerstva i dalje izmiču pravdi, prenosi RTVHB.
Pročitajte što je napisao:
Na današnji dan 1993. godine, dva dana uoči Badnjaka, na područje Lašvanske doline, koja je bila u okruženju tadašnje Armije BiH, stiže konvoj od 120 kamiona humanitarne i medicinske pomoći iz Hrvatske.
Prolazak konvoja dugo je dogovaran, a za tu priliku zapovjednici HVO-a i Armije BiH potpisali su čak i dvodnevno primirje, kako bi konvoj mogao neometano doći i otići.
Međutim, tog 22.12.1993., u ranim jutarnjim satima, dok je sporazum o prekidu vatre još bio na snazi, izvršen je brutalan napad na Križančevo Selo. Zapovijed pokolja koju izdaju Mehmed Alagić i Džemo Merdan, zapovjednik i dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH, između ostalog glasila je:
“…uništiti svu živu snagu, uključujući žene, djecu i starce na području Novog Travnika, Nove Bile, Viteza i Busovače radi spajanja na prometnicu Vitez–Kruščica. U tu svrhu upotrijebite sva raspoloživa artiljerijska sredstva, pješadiju i raspoloživa kemijska sredstva, sve u slavu Uzvišenog Allaha”.
Operacija je nazvana kodnim imenom „Krvavi Badnjak”. Uslijedilo je obredno masovno ubijanje. Prizori užasa bili su po cijelom selu.
Vojnici Armije BiH izgledali su poput razuzdanih gorila koji su ubijali sve na što su naišli. I ljude i životinje. Nakon što su ostvarili svoju zadaću, pripadnici ABiH su temeljito opljačkali selo i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte.
Osim što su ubijena 44 vojnika HVO-a i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je još trideset vojnika HVO-a koji su živi odvedeni.
Nakon 39 dana od napada, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog Crvenog križa, muslimansko – bošnjačka strana je 1. veljače 1994. predala mrtva i izmasakrirana tijela 30 ubijenih zarobljenika.
Dokumentacija vještačenja svjedoči da su tijela bila toliko strahovito izmasakrirana, s brojnim tragovima svirepog mučenja, da se liječnik koji je vršio identifikaciju, došavši do 11. žrtve, od zastrašujućih prizora onesvijestio i tu vještačenje prestaje.
U zapisniku do tog momenta,
između ostalog, stoji:
“Zdrobljena glava… izvađene oči… lica nema… preklan, rez širok 15 cm…”.
Do dana danas za ovaj zločin, kao ni za mnoge druge, ni nakon 30 godina nitko nije odgovarao.
Njihova imena i patnja ostati će zauvijek urezani u pamćenje naroda; neka ih Gospodin primi u svoje nebesko kraljevstvo i podari im vječni mir. Počivali u miru Božjem.
Vrisak.info
