Tog 25. srpnja 1990. godine po prvi se put ispred zgrade Sabora zavijorila državna zastava s hrvatskim povijesnim grbom. Taj čin na Markovu je trgu pratilo mnoštvo građana koji su pljeskom pozdravili promjenu zastave.
U spomen na taj dan, na početku i kraju svakog redovnog zasjedanja Sabora podiže se i skida državna zastava sa željeznog stupa na sjevernom ulazu u zgradu Sabora.
Usvojeni je amandman glasio: „Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja.“ Ovakav osnovni povijesni grb bio je u uporabi do donošenja Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske, 21. prosinca 1990. (NN 55/90). Nije bilo nikakvih preciznijih odredbi o obliku štita, niti službenog likovno oblikovana predloška, a amandmanom je određeno da se točan izgled grba ima utvrditi zakonom. Zbog toga se kroz sljedećih nekoliko mjeseci i u službenoj uporabi moglo vidjeti više inačica grba, s različitim oblicima štita i različitim početnim poljem.
Dizajn grba je načinio Miroslav Šutej, a prihvatila ga je komisija kojoj je bio na čelu Nikša Stančić, predstojnik katedre za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Ovo rješenje izazvalo je više primjedbi heraldičara koje se odnose na uporabu grbova u kruni, različite nijanse plave boje u grbovima, nejasno podrijetlo plave boje u grbu s polumjesecom i zvijezdom, jednaka čast pridana grbovima nekadašnjih kraljevstava i onih područja koja to nisu bila, te obrub oko čitavoga grba. Unatoč primjedbama, hrvatski je grb i danas u uporabi u onom obliku kakvom je usvojen te 1990. godine.
