Milena D. (31) u Njemačku je došla iz Mostara, a već dvije godine živi u bavarskom Rosenheimu. Diplomirana je ekonomistica, ali u Njemačkoj ne radi svoj posao. – Radim nešto što nikad nisam ni sanjala da ću raditi – kućna sam pomoćnica bogatoj njemačkoj obitelji – kaže za Fenix-magazin.
Ipak, koliko toliko je zadovoljna jer dolazak u Njemačku je bio sve samo ne lak.
– Kad sam došla u Njemačku radila sam kao čistačica, bila pomoćni radnik u kuhinji i obavljala slične fizičke poslove. Po dolasku sam se smjestila kod prijateljice u Münchenu, no kad joj je se doselio mladić iz Siska, morala sam otići – priča Milena.
I tad su počeli prvi Milenini problemi.
– Naći smještaj u Münchenu ponekad izgleda kao nemoguća misija. Javljala sam se na razne oglase i na većinu nisam dobila nikakav odgovor. Neki su odgovarali kako ne ispunjavam uvjete koje traže ili bi jednostavno odgovor glasio da je već iznajmljeno – prisjeća se.
No, jedan umirovljenik, Hrvat kojemu se javila na oglas za najam sobe uz prihvatljivu cijenu, i uz samo jedan predujam, posebno ju je šokirao.
– Rekao mi je da mu je bitno “da ima u kući žensku ruku”. Pitala sam ga što to znači, a on mi je odgovorio da očekuje da održavam stan urednim, perem odjeću, posuđe, ponekad nešto skuham… Naravno da nisam pristala jer mu plaćam sobu i besplatno postajem kućna pomoćnica – šokirana je Milena.
Pomogla joj je žena kod koje je čistila kad joj je rekla da će se morati vratiti u Mostar ako ubrzo ne nađe smještaj.
– Ona je kontaktirala poznanicu u Rosenheimu koja traži kućnu pomoćnicu u svojoj vili, u kojoj nudi i smještaj. Prihvatila sam posao u predivnoj obiteljskoj vili čiji su vlasnici Nijemci. Imaju dvije kćeri i dva psa. Žena je liječnica, a suprug ima tvrtku koja se bavi dizajnom. Primili su me jako lijepo, dobila sam mali apartman uz njihovu vilu. Dani mi uglavnom prolaze tako što im čistim, pripremim obroke, dovedem djecu iz škole, prošetam pse. Plaća je uredna i uvijek sam dodatno nagrađena. Cijene moj rad, a vikendom me pozovu i s njima na izlet. Nije to život kakvog sam sebi zamišljala i čemu sam težila, ali za sada je najbolje što sam dobila – kaže Milena za Fenix-magazin koja ne odustaje od rada u svojoj struci.
Iz Mostara je otišla jer nije mogla pronaći posao unatoč brojnim poslanim molbama.
– Moja majka je dala sav novac da školuje mene i sestru. I uspjela je. Samo što mi nismo uspjele pronaći posao za kojeg smo se školovale. No, ne odustajemo. Makar to značilo da ćemo ga pronaći negdje drugdje, negdje u tuđoj zemlji – odlučna je Milena.
