Mate Vujčić, iz mjesta Oraha kod Vrgorca u sporu s državom zbog migranta

Iako nisu bili u žiži javnosti, problemi koje smo imali zbog ilegalnih prelazaka granice i dalje su ostali, pa tako i Mati Vujčiću, poljoprivredniku iz Vrgorca.

– Proglašen je krivim na sudu, njemu je naša država sve platila i pustila ga! A meni, koji sam oštećen, kojemu je auto ukraden i razbijen, nisu dali ni kune odštete! Ma puna tri miseca čeka sam da meni država da i onih 200 kuna za putne troškove kad sam iz Vrgorca iša u Metković na suđenje njemu, lopovu – kiselo nam govori Mate Vujčić, iz mjesta Oraha kod Vrgorca, nastavak “štorije” kada ga je policija u dva sata u noći obavijestila da mu je iz garaže ukradeno vozilo.

Brzo su našli i krivca, o migrantu se radi, no cijela ova priča samo je još jedna potvrda kako nam država ne funkcionira, sustav jednostavno ne prepoznaje ovakav događaj, odnosno kako su ga političari nazvali – jedinstven slučaj!

Izvukli me iz kreveta

Trenutno je jedini, no po svemu sudeći ne i posljednji, jer na granici Grčke i Turske više od tri milijuna izbjeglica iz Sirije i okolnih ratom zahvaćenih zemalja čeka prolazak do Europe, a Hrvatska je na pravcu njihova stremljenja ka boljoj budućnosti.

A ovo vam je priča o dvojici 30-godišnjaka!

Jedan je već spomenuti Mate Vujčić, 31 godinu ovaj poljoprivrednik iz mjesta Oraha ima, suprugu i šestomjesečnog sinčića, uzgaja jagode i vodi miran seoski život.

Drugi je 32-godišnjak, Taib Toufik, sin Mhameda i Karime, rođene Djillnisayah, iz Alepa, državljanin Sirije, s fakultetskom diplomom marketinškog tehničara.

A sudbina ih je povezala u noći 27. listopada 2019. godine, oko jedan sat, kada je Taib ušao u Matinu garažu, udaljenu kilometar od granice, sjeo u njegovu Opel Astru, u kojoj je bio ključ, te krenuo po druge izbjeglice, kako bi Matinim autom preko Hrvatske stigli do Slovenije. No imao je prometnu nesreću niti sat kasnije, udario je u kamen, automobil se okrenuo na krov i policija ga je uhvatila.

– I zvala mene u dva po noći da dođem po svoj auto. Izvukli su me iz kreveta jer treba odšlepati uništen auto, pa moj je, zar ne? Ja sam vlasnik! – nastavlja nam ovu bizarnu priču Mate, o prometnoj nesreći koja se dogodila blizu graničnog prijelaza Crveni grm, kod Velikog Prologa, pa dalje objašnjava:

Sutkinja se smilovala

I sada vam postaje ovo – jedinstveni slučaj! Tko će Mati platiti odštetu za vozilo ukradeno iz njegove garaže?

– Niko, čini se meni. A ja već u dugu – tih 600 kuna, pa poslije odlazak na sud u Metković, gdje se Taibu sudilo za krađu i uništenje tuđe stvari. To je bilo 7. prosinca, a evo puna tri miseca nakon toga, 6. ožujka, sa suda sam dobija tih 200 kuna za putne troškove. Smilovala se sutkinja na mene, pa bar da dobijem za gorivo do Metkovića i nazad, jer su krivca oslobodili. A ja, oštećeni, bija sam u ulozi svjedoka, nitko ne spominje što će bit sa mnom, kako ću ja do svog auta, a ono vam na selu itekako triba. U Orahu je 200 duša, za sve se ide u Vrgorac, sedam-osam kilometara dalje, pa ste bez auta nemoćni – niže nam Mate detalje ove zgode “kad vam migrant ukrade auto”.

Jer da kojim slučajem nije bilo prometne nesreće, da se auto nije okrenuo na krov, tko zna gdje bi i Taib i Matina Astra sada bili.

Ovako je policija uhitila kradljivca auta, smjestila ga u pritvor do suđenja, na kojem je oslobođen.

Odnosno, proglašen je krivim za krađu, neovlašteno oduzimanje tuđeg motornog vozila radi privremene uporabe, te je dobio deset mjeseci uvjetne osude, a kazna zatvora neće biti izvršena ako tijekom tri godine ne počini novo kazneno djelo. U ovih deset mjeseci predloženog uvjetnog zatvora uračunava mu se i boravak u istražnom zatvoru od 27. listopada 2019. do 7. siječnja 2020. godine.

Građanska parnica

Tako je zborio tijekom suđenja, sve priznao, no sada više nitko ne zna gdje je Taib!

– Koliko sam ja uspio doznati, već je dva puta Taib prelazio našu granicu, treći put su ga u mom autu i uhvatili. Kažu mi kako je biciklom došao iz Hercegovine, vozio je šest-sedam kilometara, ukrao moj auto i stradao u nesreći, u kojoj je prošao bez ozljede. Sva srića, nikome ne želim zlo, no i dalje ne znam kako će to mene moja država zaštititi… Na sudu mi je rečeno da štetu mogu nadoknaditi samo podizanjem građanske parnice. A ljudi moji, od koga? Od Taiba, koji je sada tko zna gdje? Ušao je u našu zemlju ilegalno već tri puta, ukrao auto, bio u zatvoru, oslobodili ga i država mu platila sve troškove suđenja. Pustili ga, zamisto da mu daju da kopa, radi i vrati te novce… On je na slobodi, a ja u borbi za svoj novac – ogorčen je cijelom situacijom naš sugovornik, jer je dodatno potrošio 2000 kuna za pokretanje parnice prema državi koja bi mu trebala nadoknaditi počinjenu štetu.

No ni tu, naravno kad je naše sudstvo u pitanju, ne ide sve glatko.

– Kako se mom migrantu izgubio svaki trag, moj odvjetnik potražuje od države da mi namiri štetu na autu. Uostalom, zar država ne bi trebala štititi sve nas građane? – pita se Mate, pa objašnjava ritam sudovanja, piše Iks-portal.info:

– Prvo vas šalju na mirenje, gdje bi vam trebalo odgovoriti u roku od tri miseca. No nama DORH ima već šest miseca ne daje nikakav odgovor, ni pisma ni razglednice. Pa nastavljamo s parnicom! Iz dišpeta, iako ću sigurno izgubiti spor s državom, no neću odustati, ne bižim vam ja od problema! A uostalom, ako su strancu koji je ilegalno ušao u državu, pa ukrao, platili sudske troškove, valjda će onda i meni, Hrvatu – nada se Mate.

Noće i po staklenicima

Budući da alate za zaštitu građana, poglavito onih uz granicu, trenutno nemamo! Bez obzira na 6500 policajaca koji dobro obavljaju svoj posao, no očito je to sve nedovoljno. Granica nam je – mekana.

– Zadnja dva zimska miseca situacija se malo smirila, no sada će opet migranti preko naše granice. Idu vam oni noću, prolaze preko nasada jagoda, ulaze i spavaju po staklenicima, meni su uzeli auto, drugi auto su odvezli 500 kilometara do Čakovca i ostavili ga… Nije mirno, stres je to veliki kad morate strepiti na svom pragu, u svom domu – opisuje nam trenutnu situaciju na granici 31-godišnji poljoprivrednik, pa prisnažuje:

– Narod nam izumire, zemlja nam je pusta, a ni sada nas država ne može zaštititi od migranata. No neću se dati, nikome nisam ništa dužan, pa će valjda država i meni isplatiti štetu za moj auto. Iako vam se ja previše ne nadam. Škrta je ta naša država kada ona plaća. Kada je bila elementarna nepogoda 2012. godine, za 20 uništenih plastenika jagoda, za hektar obrađene zemlje, platili su mi 400 kuna! No inatim se i tražit ću odštetu, čekat su suđenje, pa kada ga bude. A dotle ću gledat kako se naši igraju s migrantima kao s ping-pong lopticama, uhvate ih i vrate preko granice, a oni je opet svaki dan iznova pokušavaju prijeći. No ne brinem se ja. Ja sam vam onaj jedinstveni slučaj, barem za naše političare, koji će sada i nas na selima počet opet obilaziti. Pa izbori nam dolaze, zar ne?

Vrisak.info