Jeste li ikada bili u Moskvi? Da je povijest bila drugačija, nikada ne biste uslikali živopisnu crkvu svetog Vasilija Blaženog. 1935. godine, kada je sovjetska kampanja protiv religije bila u punom zamahu, Josif Staljin je održao sastanak s najbližim suradnicima o budućem arhitektonskom izgledu prijestolnice.
Jedna od najutjecajnijih ličnosti na sastanku bio je Lazar Kaganovič, koji je s karte sklonio model crkve kako bi otvorio prolaz za tenkove koji u paradi prelaze preko Crvenog trga. Nepotvrđena gradska legenda pripovijeda da je Staljinova reakcija bila kratka i oštra: “Vrati to natrag”.
Iako ne postoji dokumentirani dokaz s ovog kratkog, ali sudbonosnog sastanka, mnogi vjeruju da je arhitekt Petar Baranovski spasio simbol Moskve od rušenja.
Križarski rat jednog arhitekta
Baranovski, diplomirani inženjer i stručnjak za umjetnost, od ranih 20-ih godina prošlog stoljeća vodio je križarski rat za očuvanje i obnovu arhitektonskih spomenika, posebno religijskih. Bio je to opasan pothvat u doba kada je pokazivanje simpatija prema crkvi moglo čovjeku stvoriti ozbiljne probleme.
Poslije revolucije 1917. godine sovjetska vlast je počela snažnu represiju protiv crkve, a svećenstvo je promatrano kao prepreka na putu ka izgradnji besklasnog društva. Srednjovjekovne crkve su korištene kao sportske dvorane, kina, skladišta, spavaonice i štale, ali Baranovski se nije predao i poveo je borbu za očuvanje što većeg broja crkava, klasificirajući ih kao arhitektonske spomenike.
On je također zaslužan za obnovu brojnih crkava i drugih arhitektonskih spomenika poput Krutickog podvorja, Kolomenskog i Kazanjske crkve. Danas je nemoguće zamisliti Moskvu bez ovih građevina, ali u to doba nitko nije mogao povjerovati da će one preživjeti sovjetsku vlast. (Kazanjsku crkvu je sovjetska vlast na kraju ipak srušila, ali je obnovljena 90-ih godina).
Telegram Kremlju
Najveća pobjeda ruskog arhitekta bilo je to što je uspio sačuvati crkvu svetog Vasilija Blaženog. Njegova kći, Olga Baranovski, čula je priče o tome da se njezin otac zajedno s njom zaključao u crkvi kako bi spriječio njezino rušenje, ali ona se ne sjeća da se dogodilo išta slično. Ona vjeruje da je borba njezinog oca bila manje dramatična, ali jednako opasna: on je poslao telegram Staljinu.
“Napustio je ured [Kaganoviča] govoreći protiv rušenja i zalupivši vrata. Otišao je u poštu i napisao telegram: Moskva. Kremlj. Drugu Staljinu. Molim vas, spriječite rušenje crkve Vasilija Blaženog, jer bi to sovjetskoj državi nanijelo političku štetu”, prisjeća se Baranovska što joj je pričao otac.
Nitko nikada nije vidio ovaj telegram, a druge verzije govore o tome da je Baranovski prijetio da će se ubiti, da se zaključao u crkvi i da se borio sa sovjetskom birokracijom, tjerajući do vrha vlasti.
Vjerojatno će biti nemoguće razdvojiti istinu od priča koje su brižljivo uljepšane za buduće naraštaje. Ali jedno je sigurno: Katedrala svetog Vasilija Blaženog danas ponosno stoji na Crvenom trgu i privlači milijune oduševljenih turista iz cijelog svijeta, a Petar Baranovski je čovjek kojem na tome treba zahvaliti.
Russia Beyond
