Skoro godinu dana nakon što je s križem na leđima prohodao Bosnu i Hercegovinu, Josip Jelinić danas donosi iskreno svjedočanstvo o putu koji je nadilazio strahove, podjele i predrasude.
Njegov hod nije bio provokacija, nego tiha i snažna poruka vjere, poštovanja i mira. Susreti s ljudima u Mostaru, Sarajevu i Banjoj Luci pokazali su da se iskrena namjera prepoznaje bez obzira na vjeru ili naciju.
Josipova priča ostaje podsjetnik da se mir ne gradi velikim riječima, nego jednostavnim djelima učinjenima iz ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Cijeli tekst koji je podijelio na svojoj Facebook stranici prenosimo u cijelosti:
“Kada sam objavio da ću prohodati Bosnu i Hercegovinu sa Križem na leđima puno ljudi se zabrinulo za mene.
Neki ljudi su mislili da će me netko izmlatiti, neki su mislili da se neću vratiti kući živ, neki su mi govorili da ću biti napadnut, neki su mi govorili pa kako ćeš po kiši, Bosna je hladna, padati će snijeg, što ćeš jesti, gdje ćeš prespavati, i niz drugih pitanja, briga i strahova. Razumijem ljudsku brigu i strah, ali Bog je veći od toga.
Netko je mislio: ” Pa kako će on sa Križem od metar prijeći preko Starog mosta?
Ubiti će ga netko.
– 1. dan –
Ja i prijatelj krenuli sa Križem na Stari Most i na mostu nam prilazi Bošnjak ( musliman ) od 1. 90 cm, grli nas i govori nam: ” Svaka čast, bravo momci”.
Što se dogodilo?
Dogodio se Mir i Pomirenje.
Netko je mislio:
” Prošao je možda Stari Most ali kad bude na Baš Čaršiji u Sarajevu,
neće dobro proći.
Zajedno sa Mons. Ivom Tomaševićem i s Križem na leđima došao sam na Baš Čaršiju. Ljudi mi prilaze, pozdravljaju me, grle i žele porazgovarati. Dolazim sutra ponovno na Baš Čaršiju sa Križem na leđima, drugi dan zaredom, idem na ćevape, uzimam kolač, ljudi me časte, govore: ” Bravo Josipe”.
Što se dogodilo?
Dogodio se mir i pomirenje.
Netko je mislio:
Ajde dobro, prošao je Stari Most i Baš Čaršiju, ali u Banja Luci, mogao bi imati problema.
Dolazim konačno u Banja Luku sa nekoliko prijatelja, žena izlazi iz Taxija, plače, baca mi se u naručje, grli me i govori:
” Hvala ti što ovo činiš za sve nas”.
Nakon toga šetam po glavnoj ulici u Banja Luci, Gospodskoj, susrećem brata Roberta Dacešina koji putuje po svijetu, popijemo kavu s njim i nakon toga odem sa prijateljima do jednoga uličnog svirača i zamolimo ga može li nam posuditi gitaru da zapjevamo Isusu u srcu Banja Luke pjesmu:
” Gospode trebam te”.
On nam posudi gitaru i mi krenemo slaviti Boga, oko nas se skupi puno ljudi i krene slaviti Boga s nama.
Što se dogodilo u Banja Luci?
Dogodio se Mir i Pomirenje.
Što želim reći?
Kada iskrena i čista srca radiš nešto iz ljubavi prema Bogu i ljudima, kada poštuješ svakog čovjeka i svima pružaš mir, tada Bog otvara vrata i donosi Blagoslov!
Ovo svjedočanstvo još jednom pokazuje da strahovi često dolaze iz nepoznavanja, dok iskrena vjera, poštovanje i otvoreno srce mogu srušiti i najdublje predrasude.
Hod s križem kroz različite gradove Bosne i Hercegovine pretvorio se u snažnu poruku mira, susreta i pomirenja među ljudima, bez obzira na vjeru ili nacionalnost.
Kada se čovjek vodi ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, tada se, kako ovo iskustvo potvrđuje, otvaraju vrata koja se na prvi pogled čine zatvorenima, a mir postaje stvarnost, a ne samo riječ.
Vrisak.info
