Razdijelismo haljine Tvoje
Vojnici Te nisu te razapeli ni za što.
Bili su plaćeni za svoj posao.
Uz to su dobili i pravo na Tvoje haljine.
Tebi više nisu trebale.
Kad čovjek umre,
ništa mu ne treba.
Tebe su ogolili prije groba.
Dio Tvojih haljina
vojnici nisu uzeli da ih podsjeća na Te.
Nisu sa sobom nosili uspomene s Golgote.
Naprotiv!
Golgotu su htjeli zaboraviti.
Mogli su svoj dio Tvojih haljina unovčiti
i cijelu večer piti
u nekoj krčmi
da zaborave na svoje brutalnosti s Golgote.
A možda su ga mogli zamijeniti i za nove sandale.
Ništa nisu znali o Tebi
i Tvojim haljinama.
Da jesu,
tko zna što bi činili
sa svojim dijelom Tvojih haljina!
Dok su dijelili Tvoje haljine
nisu mislili na Tebe.
Bio si im nevažan.
U njima se rađala pomisao
na neku dodatnu korist
od jezivoga posla na Golgoti.
Dok gledam tu četvoricu vojnika
ne mogu ne vidjeti sebe.
Sebe!
Koliko li mi je samo puta bilo važnije
što mogu dobiti od Tebe
od Tebe samoga!?
Koliko li sam samo puta
s drugima dijelio Tvoje
zaboravljajući na Tebe!?
Na Golgoti su tvoje haljine
dijelila četiri vojnika.
Od tada pa do danas
nepregledno se mnoštvo
koristi Tvojim
odvraćajući pogled
od Tebe,
Tvoga križa i Tvoje muke.
Znam za mnoštvo,
ali svejedno
kada gledam vojnike,
vidim sebe!
Podignem pogled i vidim:
Ti još uvijek čekaš
da umjesto u Tvoje haljine
i svoju korist
pogledam u Te.
Fra Ante Vučković
(Bitno.net)
Vrisak.info
