Šećerna bolest ili dijabetes (diabetes mellitus) je kronična bolest u kojoj su razine glukoze (šećera) u krvi povišene. Liječnici često radije koriste puni naziv dijabetes mellitus nego dijabetes sam, kako bi razlučili taj poremećaj od dijabetesa insipidusa, relativno rijetke bolesti.
Većina hrane koju jedemo pretvara se u glukozu koju naš organizam koristi za energiju. Inzulin, hormon koji luči gušterača, je prva tvar odgovorna za održavanje odgovarajuće razine krvnog šećera. Inzulin omogućuje glukozi da prijeđe u stanice tako da one mogu proizvesti energiju ili glukozu pohraniti dok nije potrebna. Ako inzulina nema ili ga je nedovoljno, šećer ne može ući u stanice, ostaje u krvi i dolazi do povišene razine šećera u krvi i razvoja bolesti.
Porast razine krvnog šećera nakon jedenja ili pijenja potiče gušteraču da proizvodi inzulin sprječavajući tako veći porast razine šećera u krvi i uzrokujući postupno njezino padanje. Budući da mišići upotrebljavaju glukozu za stvaranje energije, razina šećera u krvi može padati i tijekom fizičke aktivnosti.
Svake se godine 14. 11. obilježava Svjetski dan šećerne bolesti sa ciljem da se podigne svijest o porastu dijabetesa i njegovim posljedicama, posebno u slabije razvijenim zemljama.
Ovu kampanju su 1991. godine pokrenuli Međunarodna dijabetička Federacija (International Diabetes Federation, IDF) i Svjetska zdravstvena organizacija kao odgovor na sve izraženiji, rastući problem šećerne bolesti (djabetesa) i opterećenja koje ona predstavlja na pojedince, njihove bližnje i društvo u cjelini, kao i uspostave specifične, učinkovite i održive akcije u borbi protiv dijabetesa, koje uključuju prevenciju, dijagnozu, tretman i brigu o ljudima koji boluju od ove bolesti.
U Bosni i Hercegovini se pretpostavlja da više od 365.000 građana boluje od dijabetesa, dok polovina od ove brojke i ne znaju da imaju tu bolest.
Dijabetes i korona virus
Prema dostupnim podacima ovisno o regiji 20-50% pacijenata koji imaju dijabetes, bili su zaraženi korona virusom.
Također, Komora magistara farmacije Federacije Bosne i Hercegovine u suradnji sa članovima EKO ljekarna predložila je smjernice za osobe sa dijabetesom. Dijabetes je kronična bolest, te ti bolesnici imaju veću mogućnost zaraze koronavirusom. Osobe sa dijabetesom se trebaju unaprijed pripremiti kako bi smanjili rizik od komplikacija u slučaju infekcije. Dijabetičari uvijek trebaju imati dostupne lijekove, inzulin, iglice, lancete, trakice, rehidracijske otopine, šećer, glukagon i svu drugu opremu potrebnu za kontrolu šećerne bolesti. Farmaceuti kao zdravstveni radnici na primarnom nivou zdravstvene zaštite imaju krucijalnu ulogu u snabdijevanju građana lijekovima i za sada se ona odvija jako dobro bez nagovještaja o nestašicama lijekova.
Dodatni riziko-faktori za nastanak korona virusa su: starosna dob (preko 65 godina), loša regulacija glikemije i prisustva ostalih bolesti. Osobe sa šećernom bolešću spadaju u kategoriju visokog rizika, te ukoliko dobiju korona virus, imat će složeniji tretman liječenja.
Tipovi šećerne bolesti
Postoje dva osnovna tipa šećerne bolesti: tip 1 kada gušterača ne proizvodi inzulin i tip 2 kada je učinak proizvedenog inzulina smanjen.
Zbog poremećaja obrambenog (imunološkog) sustava kod šećerne bolesti tip 1 stvaraju se antitijela koja uništavaju vlastite stanice gušterače koje proizvode inzulin. Bolest se razvije uništenjem 70-90% stanica. Obično se javlja kod djece i mlađih osoba. Najčešći je oblik šećerne bolesti (90% ljudi sa šećernom bolesti ima tip 2), koji se obično otkrije u starijoj dobi i u poodmaklom stupnju razvoja bolesti kada su nastale komplikacije na drugim organima.
Također, postoji još i dijabetes u trudnoći, kao i ostali (rjeđi) oblici dijabetesa, kao što je šećerna bolest nakon upale gušterače ili nakon uzimanja kortikosteroida.
Na dijabetes trebamo posumnjati kada se pojavi učestalo mokrenje, pretjerana i učestala žeđ, umor i iscrpljenost, smetnje u koncentraciji , pojačani apetit, gubitak težine, povraćanje i bol u trbuhu, osjećaj bockanja u šakama ili stopalima, nagla ili postupna slabost nogu, iznenadne smetnje vida, suha koža, česte upale i infekcije naročito mokraćnog sustava i kože te sporo zacjeljivanje rana.
Kod dijabetesa tip 2, na početku bolesti simptomi često nisu izraženi u tolikoj mjeri pa do postavljanja dijagnoze prosječno prođe 5-7 godina, dok kod tipa 1 bolest nastaje iznenada.
Trenutno se šećerna bolest tip 1 ne može prevenirati, dok zdrave prehrambene navike, tjelesna aktivnost i održavanje poželjne tjelesne težine mogu smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tip 2. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za šećernu bolest redovita šetnja najmanje 30 minuta dnevno može smanjiti rizik od šećerne bolesti tip 2 za 35-40%.
Glavni cilj liječenja šećerne bolesti je održati razinu šećera u krvi unutar normalnih granica što se više može. Potpuno normalnu razinu je teško održati, ali što se razina može bliže držati unutar normalnih vrijednosti, manje je vjerojatno da će se razviti prolazne ili dugotrajne komplikacije. Glavni problem u nastojanju čvrstog kontroliranja razine krvnoga šećera je povećana opasnost od prekomjernog davanja inzulina što ima za posljedicu nisku razinu krvnoga šećera. Vrlo je važno organiziranje prehrane. Općenito, ljudi sa šećernom bolesti ne bi smjeli previše jesti slatku hranu i trebali bi obroke jesti po redovitoj shemi.
Međutim, jedenje malog obroka prije spavanja ili kasno poslijepodne često pomaže u sprječavanju hipoglikemije u ljudi koji sami sebi ujutro ili navečer daju injekciju inzulina srednjeg trajanja. Kako ljudi sa šećernom bolešću imaju i sklonost prema visokoj razini kolesterola, dijetetičari obično preporučuju ograničenje zasićenih masti u prehrani. Ipak, najbolji način snižavanja razine kolesterola je smanjenje šećera u krvi i tjelesne težine.
Vrisak.info
