Katolici diljem svijeta danas slave blagdan svetog Stjepana Prvomučenika, prvog mučenika Crkve i jednoga od sedmorice đakona izabranih u počecima kršćanske zajednice, kako svjedoče Djela apostolska. Sveti Stjepan bio je mladi Židov iz Jeruzalema, snažne vjere i iznimnog žara za naviještanje Evanđelja, čije je svjedočanstvo ostavilo neizbrisiv trag u povijesti Crkve.
O njegovu ranom životu malo se zna. Prema pojedinim izvorima rođen je oko pete godine nakon Krista. Nakon Isusove smrti i uskrsnuća vrlo se brzo istaknuo u jeruzalemskoj kršćanskoj zajednici. Kako je broj vjernika rastao, apostoli su ustanovili službu đakona, čija je zadaća bila briga za red u zajednici, pomaganje siromašnima, nošenje euharistije bolesnima i utamničenima. Među njima se osobito isticao Stjepan – najugledniji, najrevniji i najenergičniji.
Sveto pismo svjedoči da je po njemu djelovao Duh Sveti, čineći mnoga čudesa. Njegova sloboda i smionost u naviještanju Kristova nauka izazvale su snažan otpor među onima koji su se protivili kršćanstvu. Kada je jasno prozvao one koji su odbacili Krista i podsjetio ih na progon proroka, lažno je optužen za bogohuljenje i doveden pred Veliko vijeće. Ondje je izgovorio jedan od najsnažnijih govora u Bibliji, izlažući povijest spasenja i Isusovo mesijansko poslanje.
Njegove riječi izazvale su bijes. Izveden je izvan grada i kamenovan, postavši tako prvi kršćanski mučenik. U trenutku smrti, nalik samome Kristu, molio je za svoje progonitelje riječima: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ Imao je tada, prema procjenama, između 28 i 32 godine. Među svjedocima njegove smrti nalazio se i mladi Savao, kasniji sveti Pavao, koji će nakon obraćenja postati jedan od najvećih misionara u povijesti kršćanstva, prenosi KTA.
Kroz stoljeća se nije znalo gdje se nalaze Stjepanovi posmrtni ostaci, sve dok – prema predaji – palestinski svećenik Lucijan u 5. stoljeću nije imao viđenje mjesta njegova groba. Njegove relikvije tada su prenesene u Rim i položene uz drugog velikog đakona – svetog Lovru.
Sveti Stjepan danas se časti kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova te osoba koje pate od glavobolja. Njegovo ime potječe od grčke riječi „stefanos“, što znači „okrunjen“, simbolizirajući vijenac pobjede, vječni život i besmrtnu slavu onih koji ostaju vjerni istini.
Blagdan svetog Stjepana duboko je povezan s božićnim otajstvom. Nakon radosti Kristova rođenja, Crkva već sljedećeg dana stavlja pred vjernike svjedočanstvo potpune vjernosti i žrtve. Stjepanova spremnost dati život za Krista poziv je na prepoznavanje vlastitog dostojanstva i ozbiljnosti Božjeg poziva u svakodnevnom životu.
Blagdan svetog Stjepana potiče vjernike da u malim stvarima prepoznaju velike vrline, da ljube bližnje kako je Krist ljubio i da dopuste Božiću da ne promijeni samo vanjsko ozračje, nego i nutrinu srca. Poruka njegova života ostaje snažna i danas:
„Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo!“
Na Štefanje u mnogim krajevima započinje i blagoslov obitelji po kućama, a brojni vjernici – Stjepani, Stipe, Štefice i Štefanije – slave svoj imendan. Uz ovaj dan vežu se i narodne izreke poput: „Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje“, što odražava pučko vjerovanje kako neuobičajeno toplo i kišno vrijeme u ovo doba godine najavljuje slabiju rodnost.
Vrisak.info
