Sveti Nikola poznat je kao zaštitnik djece i mornara, a u noći uoči njegova dana, 6. prosinca, običaj je da djeca dobro očiste i ulašte svoje čizmice te ih ostave na prozoru nadajući se, ako su bili dobri tijekom godine, da će dobiti poklon. S druge strane, Krampus je nastao kao odgovor dobrom svetom Nikoli i postao je strah i trepet za zločestu djecu koja, prema tradiciji, ako su bila zločesta, dobiju šibu.
Život i legende o svetom Nikoli, voljenom katoličkom svecu
Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Liciji (Maloj Aziji) u 3. st. Njegovi roditelji bili su bogati, a pošto dugo nisu mogli imati djece, od Boga su izmolili malog Nikolu, koji je dobio ime po stricu biskupu koji je služio u Miri. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude oko sebe, čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji su nažalost umrli dok je Nikola bio mlad te je ostao sam. Naslijedio je njihovo bogatstvo, ali je uvijek imao veliko srce za potrebite.
Tako je, kaže legenda, jednom čuo priču o tri kćeri, čiji je otac bio presiromašan i nije im mogao osigurati miraz za udaju, pa je odlučio prodavati njihovo tijelo, kako bi zaradio da ih prehrani. Kad je to čuo sveti Nikola, odlučio je spasiti djevojke. Pripremio je vreću sa zlatnicima i jednu večer ju je ubacio kroz prozor sobe u kojoj su spavale djevojke. Ujutro nije bilo kraja njihovoj sreći.
Otac je odmah odlučio udati jednu kćer i te je zlatnike dao u miraz. Ubrzo je netko kroz prozor ubacio i drugu vreću sa zlatnicima, pa je odmah udao i drugu kćer. Nadajući se i trećoj sreći, sakrio se ispod prozora i čekao, s ciljem da upozna dobročinitelja. Međutim, Sveti Nikola nije htio da ga otkriju, pa je zlatnike iz treće vreće ubacio kroz dimnjak i oni su pali u čarape i čizme treće djevojke, koje su se sušile uz ognjište. Tako je, navodno, nastao običaj ostavljanja darova u čarape ili čizme, a oni koji su prikazivali svetog Nikolu na slikama, počeli su ga prikazivati uz tri vreće sa zlatnicima, ili tri jabuke, koje su također simbol miraza, piše 24sata.hr.
Druga legenda kaže kako je spasio troje djece čuvši da ih jedan mesar otima i zatvara u podrumu, pa je zato zapravo postao zaštitnik djece.
A osobito je lijepa legenda o tome kako je krenuo s darivanjem djece. Sveti Nikola jedno je vrijeme, navodno, živio na rubu šume, blizu sela u kojem su živjela djeca koja su imala roditelje, dovoljno hrane i prijatelje, ali nisu imala igračaka, niti dovoljno obuće. Svako je dijete imalo po jedan par čizmica, koje su posebno pazili, pa bi ih svaku večer ulaštili i stavili u prozor. Da ih nagradi, Nikola bi na večer u svaki prozor stavio po jednu drvenu igračku koju bi sam napravio.
Međutim, kako je bivao sve stariji, više nije mogao nositi igračke ni na svoj imendan, 6. prosinca, pa su roditelji, kako bi se legenda o njemu sačuvala, nastavili stavljati u čizmicu ono što su imali u kući: jabuke, orahe, bombone zamotane u šarene papiriće i slično. Sve samo zato da bi se djeca probudila sretna. Taj je običaj ostao do današnjih dana pa se u čizmice obavezno stavljaju slatkiši.
Zanimljiva je i legenda o tome kako je postao zaštitnik pomoraca. Kad se biskup Nikola vraćao s prvog općeg crkvenog sabora u Niceji, u pristaništu je ugledao lađu koja se spremala isploviti za Svetu zemlju. Zaustavio je pratnju, pristupio mornarima i počeo ih nagovarati da odustanu od plovidbe, tvrdeći da im na otvorenom moru prijeti pogibelj. Mornari su mu se smijali, tvrdeći da su to bapske priče te ga nisu poslušali, ali već prve noći uhvatilo ih je olujno nevrijeme. Valovi su bacali lađu i iscrpljeni mornari bili su uvjereni da će potonuti, ali tada su začuli poznati glas: Pored broda pojavio se Nikola u skrušenoj molitvi. Smirio je vjetar i nemirno more… Nakon povratka u luku ispričali su svima da ih je on spasio, pa je tako Nikola postao zaštitnik mornara.
Sveti Nikola umro je 6. prosinca 327. godine, a pokopan je u gradu Miri, gdje turisti i danas posjećuju njegov grob. Međutim, nakon što su glasine o njegovoj dobroti stigle do Italije, talijanski moreplovci preuzeli su njegove kosti i odnijeli ih u Bari. Tamo su odlučili izgraditi crkvu u kojoj bi se kosti dostojanstveno pohranile, a ta je crkvica kasnije posvećena u baziliku Svetog Nikole. Ali, kosti nisu dugo izdržale u krutom stanju. Rastopile su se u tekućinu, pa su skupljene u posudu koja se i danas nosi kao relikvija na blagdanu Svetog Nikole u Bariju. Tekuće kosti svetog Nikole navodno lijepo mirišu, pa su sveca proglasili i zaštitnikom parfumera.
Krampus, strašna zvijer koja po legendi mlati ljude kako bi bili dobri
Krampus je rogati lik, zvan još i božićni vrag, polu-koza, polu-demon, za kojeg se u narodnoj tradiciji kaže da prati svetog Nikolu u posjeti djeci tijekom noći uoči blagdana Svetog Nikole. Pretpostavlja se da ima pretkršćansko podrijetlo, a etimološki gledano smatra se da Krampus dolazi iz njemačkog jezika: ‘kramp/krampen’, što znači kandža. Krampus je strašna zvijer koja po legendi mlati ljude kako bi bili dobri, a ne zločesti. Nije nimalo ugodna pojava, ima rogove, tamne dlake, nosi lance i zvona, a u rukama drži šibe od breze kojima zamahuje prema nestašnoj djeci, a zatim one najzločestije odvodi u podzemni svijet.
Premda se i danas (osobito u Austriji i Njemačkoj) znaju organizirati povorke i „kućni posjeti“ muškaraca odjevenih u Krampusa kao pratnja svetom Nikoli, kod nas je taj običaj gotovo nestao (bio je popularan osobito u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, čega će se stariji čitatelji vjerojatno s nostalgijom sjetiti), Krampusi se kod nas pojavljuju uglavnom kao figurice na šibama koje se daruju djeci, ali i odraslima.
Vrisak.info
