Sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, u kršćanskoj se tradiciji časti kao Isusov zemaljski otac i brižni hranitelj. Njegovo ime potječe iz hebrejskog jezika i znači “neka Bog pridoda”. Te su riječi, prema Starom zavjetu, izgovorene kada je Rahela, žena praoca Jakova, nakon dugog razdoblja neplodnosti rodila sina koji će kasnije biti poznat kao Josip Egipatski.
Evanđelja svjedoče da je Josip potjecao iz kraljevske loze Davidove, pa se i Isus po njemu ubraja među Davidove potomke. Često se raspravlja o naravi njegova očinstva – je li ono samo formalno ili istinski stvarno.
Josipovo očinstvo i uloga u evanđeljima
Papa Ivan XXIII. u buli “Redemptoris custos” naglašava da je Josipovo očinstvo autentično i stvarno, iako ne proizlazi iz biološkog začeća, nego iz prihvaćanja. U evanđeoskim tekstovima Isus se čak četiri puta naziva Sinom Josipovim, što potvrđuje njegov zakonski status oca. Osim što je takav bio u očima svojih suvremenika, Josip je, prema evanđeljima, otac i po djelovanju Duha Svetoga, odnosno po Božjem pozivu da preuzme tu ulogu. Opisan je kao “tekton”, što znači tesar ili drvodjelja, a u širem smislu i vješt radnik u obradi drva. Evanđelist Matej naziva ga pravednikom, čime ističe njegovu krepost i svetost. Živio je skromno u Nazaretu u Galileji i svojim radom uzdržavao Svetu Obitelj.
Šutnja, rad i povjerenje u Boga
Nazivaju ga i šutljivim svecem jer evanđelja ne bilježe nijednu njegovu izgovorenu riječ. Ipak, ta šutnja ne umanjuje njegovu važnost u Božjem planu spasenja niti njegovu ulogu u Isusovu odgoju. Upravo suprotno, pokazuje da je bio čovjek djela, a ne praznih riječi. Zbog toga Crkva slavi i sv. Josipa Radnika 1. svibnja.
Njegov život ostaje snažan poticaj i današnjim ljudima: poziva na vrijednost šutnje, rada i djelovanja. Sv. Josip primjer je dubokog pouzdanja u Boga i spremnosti na vršenje njegove volje. Kada mu Bog, preko anđela, objavljuje svoje naume, Josip bez oklijevanja mijenja vlastite planove i usklađuje ih s Božjom voljom. To ne čini iz straha ili prisile, nego iz povjerenja, svjestan da Bog vodi prema dobru.
Štovanje i zaštitništvo sv. Josipa
Godine 1870. papa Pio IX. proglasio je sv. Josipa zaštitnikom cijele Crkve. Ujedno se smatra zaštitnikom u trenucima sumnje i neodlučnosti, kao i zagovornikom za sretnu smrt. Predaja kaže da je preminuo u prisutnosti Isusa i Marije, zbog čega se uzima kao uzor vjernika koji prima milost u času smrti. Štuje ga se i kao zaštitnika obitelji, očeva, trudnica, bolesnika, umirućih, putnika, doseljenika, obrtnika, inženjera i radnika.
Mnogi su sveci kroz povijest iskazivali posebnu pobožnost prema sv. Josipu, među njima sv. Terezija Avilska, sv. Franjo Saleški, sv. Bernard iz Clairvauxa, sv. Toma Akvinski, papa Siksto IV., sv. Ignacije Lojolski i sv. Vinko Paulski. Njegova se svetkovina slavi 19. ožujka, dok se spomendan sv. Josipa Radnika obilježava 1. svibnja.
Mjesec ožujak posvećen je sv. Josipu, a srijeda se tradicionalno smatra njegovim danom. Proglašen je zaštitnikom brojnih država, uključujući Kanadu, Meksiko, Južnu Koreju, Peru, Kinu, Vijetnam, Austriju, Belgiju i Hrvatsku. Diljem svijeta mnoge crkve, škole, bolnice i druge ustanove nose njegovo ime. Najveće svetište posvećeno sv. Josipu nalazi se u Montrealu u Kanadi.
Godine 1871., nadahnuti njegovim primjerom i želeći služiti siromašnima, osnovan je red „Oci i braća sv. Josipa“. Hrvatski sabor proglasio ga je zaštitnikom domovine 1687. godine. Također je zaštitnik grada Karlovca, gdje se nalazi i Nacionalno svetište posvećeno njemu.
Vrisak.info
