Ovo nevjerovatno svjedočanstvo podijelila je časna sestra Emmanuel Maillard, glasovita promicateljica Gospinih poruka i međugorske duhovnosti.
Sestra Emmanuel rođena je u Francuskoj 1947. godine, studirala je teologiju, a jedan od profesora bio joj je glasoviti kardinal Danielou. Na Sorboni je diplomirala povijest umjetnosti. Zajednici Blaženstva pridružuje se 1976. godine, a od 1989. godine živi u Međugorju. Nadahnuto svjedoči o Međugorju i o svojem misijskom djelovanju po cijelom svijetu.
Dominik i Festival mladih. 3. kolovoza zbio se neočekivan događaj u Međugorju. Budući da članci na internetu šire mnoge netočnosti, željela sam provesti ozbiljno ispitivanje prije nego li sama napišem članak o tome. Dakle, napisani tekst koji slijedi iznosi one činjenice koje sam dobila od Dominikove obitelji, piše sestra Emmanuel.
Dominik Juros, mladi šesnaestogodišnji Slovak, rođen u katoličkoj obitelji iz sela Hran, ovog je ljeta doputovao u Međugorje na Festival mladih zajedno s vršnjacima iz svog kraja. Tijekom nekoliko mjeseci uoči dolaska u Međugorje, Dominik je prolazio kroz nutarnje buntovništvo koje se uglavnom vrtjelo oko vjere.
Više nije htio ministrirati kod mise. Odbio je moliti zajedno sa svojim roditeljima. I premda su se pripadnici njegovog društva kao grupa prijavili za hodočašće, oni zapravo nisu bili zainteresirani ni za Festival mladih niti za Boga. Ponašali su se poput turista na godišnjem odmoru.
3. kolovoza u Međugorju je vladala strašna vrućina. Umjesto da prate program festivala, grupa je odlučila ići na plivanje na obližnje slapove Kravice zajedno sa svojim vodičem Jankom. Dominik se pokliznuo u ledenu vodu i potonuo oko tri metra duboko. Uspio je nekoliko puta izroniti na površinu, ali nitko nije shvatio da se utapa. Ljudi oko njega su mislili da on izvodi neku svoju igru. Deset minuta kasnije, Janko se zabrinuo jer ga više nije vidio! Tako je otplivao do mjesta gdje ga je zadnji put uočio.
Uz pomoć nekoliko ljudi izvukao je Dominika iz vode. Ali njegovo srce više nije kucalo. Nakon 15-20 minuta oživljavanja, ono je počelo ponovno kucati, ali na putu za mostarsku bolnicu, opet je stalo. I pluća su prestala raditi. U bolnici je Dominik stavljen u stanje inducirane kome i aparati su preuzeli vitalne funkcije njegovog tijela.
Sutradan su u Mostar naglo doputovali njegovi roditelji iz Slovačke. Pošto su čuli što se dogodilo, svi mladi okupljeni na Festivalu počeli su žarko moliti za njega, a taj prekrasni lanac molitve je potom tekao danju i noću! Čak su i Dominikovi suputnici iz autobusa, iznenada zahvaćeni strahom Božjim, počeli moliti. Svi su otišli na ispovijed i nazočili misi s velikom pobožnošću.
5. kolovoza, okružen sa svojom obitelji i s puno molitelja, Dominik je stao pokazivati neočekivane znakove. Premda u nesvijesti, on bi stisnuo majčinu ruku ili zaplakao. Probudio se 7. kolovoza i svi su mu organi oživjeli. Prva reakcija mu je bila da zaplače i moli svoje roditelje za oprost. Zgrabio je majčinu ruku i zamolio je da moli s njim i to puno. Želio je ispovjediti svoje grijehe i zato su poručili da dođe svećenik. Potom je prebačen u slovačku bolnicu, gdje je počeo normalno hodati i govoriti. Četiri tjedna kasnije vratio se i u školu. Njegov slovački liječnik je izjavio da je Dominikov oporavak šokantan uzimajući u obzir sve što je prošao.
Dominik je ispričao neke zanimljive aspekte svog iskustva. Na primjer, iako je bio bez svijesti kad su ga izvukli iz vode, on je vidio svoje roditelje u Slovačkoj kako sjede ispred televizora i znao je što rade i kamo će poći.
Vrisak.info
