Prema podacima domaćih i stranih turističkih agencija, mostarski Stari most je posljednjih godina najfotografiraniji objekt u BiH te predstavlja jedan od prepoznatljivijih simbola BiH.
Znajući tu činjenicu, posljednjih godina mnoge građanske udruge, nevladine organizacije, kao i Grad Mostar nerijetko su Stari most osvjetljavali u povodu raznih događaja svjetlosnim efektima i time slali poruke u svijet, piše Večernji list BiH.
Zanimalo nas je tko sve može dobiti dozvolu, odnosno odobrenje sa zaštićenoga UNESCO-ova spomenika poslati poruku u svijet. Tragom te informacije nazvali smo državno Povjerenstvo za suradnju s UNESCO-om, čije je sjedište u Sarajevu, odakle smo dobili odgovor kako oni za to nisu nadležni i da su nadležni Povjerenstvo za zaštitu nacionalnih spomenika BiH i Agencija Stari grad Mostar.
Na telefon u Povjerenstvu za zaštitu nacionalnih spomenika BiH nitko nam se nije javljao u nekoliko navrata pa smo pozvali Agenciju Stari grad Mostar.
Dobili smo odgovor kako direktora, koji je jedina ovlaštena osoba za odnose s medijima, nema, ali, kako smo doznali od djelatnika, često stižu zahtjevi po tom pitanju, koji se razmatraju i na kraju odobravaju ili ne odobravaju, a tko ih sve može podnijeti, u to nije upućen.
Stari most je 15. srpnja ostao u “mraku”, odnosno tu večer nije bio osvijetljen svjetlosnim efektima, a postojalo je više razloga da bude. Toga dana prije 13 godina, 15. srpnja 2005., u 18.25 Stari most se službeno našao na popisu zaštićene kulturne baštine UNESCO-a.
Koliko je bila jaka borba za upis na UNESCO-ovu baštinu, možda najbolje pokazuje podatak kako je Italija, koja ima veliki broj spomenika pod zaštitom UNESCO-a, te godine nominirala čak 45 spomenika, a samo dva od njih mogu dobiti UNESCO-ov znak. Tu večer igrala se i finalna utakmica Svjetskog prvenstva u Rusiji između susjedne Hrvatske i Francuske, koju su gledale milijarde ljudi na svijetu.
Možda će se mnogi pitati kakve veze je imala ta utakmica s Mostarom i BiH. Više je razlog koji povezuju Mostar s tom utakmicom nego što ga ne povezuju jer je sport univerzalna stvar koja veže i ljude i zemlje, a najbolji primjer za to su Hrvatska i BiH.
Gotovo polovina prve postave vatrenih rođena je ili je podrijetlom iz BiH – Lovren, Rakitić, Ćorluka, Kovačić, Jedvaj – i svaki od njih nosi o sebi priču čovjeka iz BiH, kojeg je poremetio rat i koji je patio, a sad igraju na svjetskoj sportskoj sceni. Lijepo bi bilo da je i Mostar s UNESCO-ova spomenika poslao poruku podrške ovoj sjajnoj generaciji koja nije osvojila sveti nogometni gral, ali svojom igrom i požrtvovnosti osvojila je srca i simpatije cijeloga svijeta.
S mnogih svjetskih znamenitosti, spomenika, simbola poslana je poruka hrvatskim reprezentativcima. Pa i iz pojedinih bh. gradova. Dokaz tome su bile i podrške ostalih dvaju naroda u BiH koji su preko društvenih mreža ili na druge načine slali poruke potpore kako svojim zemljacima tako i ostalim reprezentativcima Hrvatske.
Kao što je i vratar hrvatske reprezentacije rođeni Zadranin Danijel Subašić utakmicu 11. srpnja protiv Engleza posvetio majkama Srebrenice tog dana kada je u BiH bio Dan žalosti zbog obilježavanja genocida u Srebrenici. Subašić nikakve rodbinske veze nema s BiH, jedino što dijeli isto prezime kao najpoznatija srebrenička majka Munira Subašić, i to je definitivno bila velika gesta vrijedna pohvale.
Luka Modrić, kapetan vatrenih, koji je proglašen najboljim igračem Svjetskog prvenstava, 2004., one iste godine kada je obnovljen Stari most, igrao je za mostarski Zrinjski, današnji šesterostruki prvak BiH.
Također, Zlatko Dalić, izbornik reprezentacije Hrvatske, rođen u Livnu, nekadašnji je zapaženi igrač mostarskog Veleža koji je, kao i većina vatrenih, zbog ratnih događanja morao napustiti BiH i otići u Varaždin. Možda i zbog ova dva čovjeka koja su igrala u različito doba u dva mostarska nogometna kluba, a koja su danas vrlo zapažena u svijetu nogometa, Stari most je tu večer trebao zasvijetliti.
Koliko je velik uspjeh ove generacije vatrenih, u javnosti se govori da se 15. srpnja uvede kao nacionalni praznik hrvatskog jedinstva jer ta generacija vatrenih je ponovno ujedinila sve Hrvate bez obzira na to gdje žive.
Prema riječima Mostaraca, ali i brojnih turista s kojima smo razgovarali, nije postojao ni jedan razlog da Stari most taj dan ne bude osvijetljen u znak potpore susjedima, sunarodnjacima u ovom povijesnom trenutku. Još je jedna razlog za to, Hrvatska je sudjelovala u njegovu obnavljanju, Hrvatska je bila utočište i ruka pomoći mnogim građanima BiH za vrijeme rata, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest, dok je i sama bila u ratu.
U splitskim bolnicama krevet do kreveta ležali su i teško ranjeni vojnici i HV-a, HVO-a i Armije RBiH. Taj dan trebao je Mostar poslati poruku mira, suživota i ljubavi. Za nadati je se kako će ubuduće neki novi datum važan za bh. susjede, ali i mnoge poznate bh. građane koji su uspjeli u svijetu, prepoznati oni koji odlučuju o porukama sa Staroga mosta i time im pružiti potporu.
