“NEKOĆ davno, u dalekoj, dalekoj zemlji stajali su smaragdni vrhovi tkani s kristalnim rijekama, obronci s kamenim selima i kanjoni u kojima su se uzdizali uzvišeni mostovi prema nebesima. Ovo čarobno područje čak je imalo prikladno očaravajuće ime: Bosna i Hercegovina, jednako melodična kao Narnia, Utopia ili Shangri-La, svjetovi koji postoje u mašti, a ne na kartama”, početak je teksta o skrivenim ljepotama Bosne i Hercegovine koji je osvanuo u New York Timesu.
“Ali Bosna, naravno, i nije baš bajka”, nadovezuje se brzo autorica Sarah A. Khan, koja je BiH posvetila članak pod bajkovitim naslovom “Putovanje u Bosnu i Hercegovinu, gdje se uspavana ljepotica budi”.
Novinarka je na ulasku u Sarajevo najprije primijetila ostatke rata, ruševne građevine te još uvijek neobnovljene fasade. “Dugotrajni ožiljci podsjećaju na zlo koje se dogodilo ne nekad u davna vremena, nego prije samo četvrt stoljeća, činili su to susjedi i prijatelji, a ne neka zlobna vještica”, opisala je svoj dojam ostataka rata na grad.
“Pa ipak, u Bosni sam pronašla krajolik koji se uklapa u platonsku ideju bajke”, opisala je svojim čitateljima.
“Pogledam u jednu ulicu, uvjerena sam da sam u Istanbulu; ako okrenem glavu, otputovala sam u Beč; grad obrubljen planinama, to bi mogla biti švicarska diorama. Povijesno raslojavanje religija Sarajevu je donijelo titulu Jeruzalema u Europi. Na jednoj ulici sinagoga, džamija i katoličke i pravoslavne crkve stoje jedna pokraj druge”, opisuje novinarka za NY Times.
“Ali na svakom koraku pronašala sam i strašne ratne relikvije koje su sačuvane kako bi se spriječilo da sjećanja postanu pepeo: krateri u obliku latica nastali granatiranjem sada su balzamirani u crvenoj smoli i nazvani Sarajevske ruže. I groblja – toliko, toliko groblja. Gdje god se okrenete, brda su iscrtana nadgrobnim spomenicima… Kad sam pitala nekoga da mi kaže gdje je jedno groblje o kojem sam čitala, tužno je odmahnuo glavom: ‘Ovdje je posvuda groblje.'”, opisuje tekst.
Putovanje je nastavila prema Hercegovini, točnije Mostaru, a krajolik je opisala kao da je ispao iz priče o Uspavanoj ljepotici ili Pepeljugi.
Nadovezala se i na turizam u Hrvatskoj u usporedbi s onim u BiH. “Dvadeset i četiri godine nakon završetka rata, susjedna Hrvatska postala je ‘bucket list’ destinacija, ugostila je gotovo 14 milijuna turista u 2016. godini. Hrvatska je osvojila kartografsku lutriju, dovoljan je samo jedan pogled na kartu da to uočite. Cvjeta oko Bosne i zauzima većinu balkanske obale. No njezina susjeda ostaje u velikoj mjeri zanemarena – u 2016. godini Bosna je imala manje od milijun posjetitelja”, objašnjava novinarka.
“Ratne rane su očitije u Mostaru, gradu koji je doživio neke od najintenzivnijih bombardiranja. I sam Stari most bio je među žrtvama, savijajući se u Neretvu 1993. godine nakon nemilosrdnog hrvatskog granatiranja”, opisuje novinarka nakon što je obišla Mostar jedne ljetne večeri.
Nahvalila je i hranu u Mostaru, spomenula ćevape i smokvaru.
“Dok sam sjedila u restoranu u Mostaru, s pogledom na most koji se prostirao ispod veličanstvenog neba i okružena odjekom poziva na molitvu, bila sam očarana. Na trenutak sam dopustila samoj sebi da zamislim da sam zaista u bajci i da će ono ‘živjeli su sretno do kraja života’ za Bosnu jednom biti ostvarivo”, zaključila je.
