Amerikanac koji živi u Hrvatskoj opisao je za Forbes svoj doživljaj spektakularnog dočeka Vatrenih na Trgu bana Jelačića u ponedjeljak. Justin Evangelho, dopisnik Forbesa na području tehnologije i videoigara, objavio je dojmljiv članak u kojem iznosi svoje viđenje euforije koja je u posljednja dva dana zavladala Hrvatskom.
Dijelove njegovog članka prenosimo u nastavku.
Hrvatska priča iz bajke
“Nakon posljednjeg zvižduka, koji je označio pobjedu Francuske nad Hrvatskom u finalu Svjetskog prvenstva, vatromet i slavljenički uzvici buknuli su u četvrti Knežija, gdje sam gledao utakmicu. Zapravo, oni su odjekivali iz svakog kutka hrvatske metropole iako je grad, razumije se, bio mračan i tih posljednjih 30 minuta utakmice – koja je uistinu ostavljala bez daha. Kao Amerikanac, bio sam zbunjen. Inspirirajuća hrvatska priča završila je porazom. Zašto cijeli grad slavi? Oko sat vremena nakon utakmice uputio sam se prema Trgu bana Jelačića da zadovoljim svoju znatiželju.”
Kakav poraz?
“Za vrijeme brzog desetominutnog puta do centra grada, pokraj mene su prolazili auti ukrašeni kockastim uzorcima hrvatskog dresa Vatrenih, ljudi su virili iz prozora na suvozačkim mjestima i slavili. Grupe ljudi hodale su sredinom ceste noseći golemu hrvatsku zastavu i pjevajući himnu Zaprešić Boysa Neopisivo. Dio automobila ih je oprezno zaobilazio, a dio je jednostavno usporio kako bi se priključio pjesmi, prenosi index.hr.
Stigavši u centar Zagreba, bio sam preplavljen zbunjenošću i divljenjem. Tamo je bilo više ljudi nego kad je Hrvatska jedva uspjela poraziti Englesku u dramatičnom polufinalnom susretu. Mnogo, mnogo više.
Cijeli se grad pretvorio u crveno-bijelo more. Deseci tisuća ljudi slavili su, pjevali, pili i pucali od entuzijazma. Da ste kojim slučajem bili tamo, a ne pratite nogomet, pomislili biste da je Hrvatska kući donijela priželjkivani naslov svjetskog prvaka ili da je državni praznik.
Na neki način to je i bio praznik. I nastavlja biti dok ovo pišem. Glavni trgovački i poslovni lanci zatvoreni su ranije u nedjelju kako bi njihovi zaposlenici mogli gledati završnu utakmicu. U ponedjeljak se povećao broj slavljenika i intenzitet slavlja, bilo je vrijeme povratka hrvatske reprezentacije iz Moskve. Vjerujem da je tada u Hrvatskoj bilo zatvoreno više trgovina nego za Božić u Americi.
Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković pozvao je tvrtke i poslodavce diljem zemlje da daju zaposlenicima slobodan dan kako bi mogli dočekati Vatrene. U priopćenju je izjavio da je ovo nešto što će nam ostati urezano u sjećanju cijelog života.
Usto, autobusne linije iz najvećih hrvatskih gradova nudile su besplatan prijevoz do Zagreba, a glavne zagrebačke ulice bile su zatvorene za promet jer je reprezentacija prošla kroz grad u autobusu s otvorenim krovom. Sve ovo dosegnulo je vrhunac na fešti u zagrebačkom Donjem gradu.”
Mala zemlja, ogromno postignuće
“U ponedjeljak je Hrvatska dočekala svoju reprezentaciju ne kao gubitnike ili pobjednike, nego kao heroje. Da biste razumjeli zašto poraz Hrvatima nije pokvario raspoloženje, trebate poznavati njihov mentalitet, kao i opseg onoga što je reprezentacija postigla.
S populacijom od samo 4,3 milijuna stanovnika, Hrvatska je postala najmanja država koja je dosad uspjela doći do finala Svjetskog prvenstva još od 1950. godine. Ako vam logika nalaže da “velike države proizvode veći broj vrhunskih sportaša”, to stoji. No hrvatska reprezentacija nema čak ni vlastiti stadion ili kamp za treninge. I ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska uistinu mlada zemlja, službeno priznata tek 1991. godine.
Usto, kapetan reprezentacije Luka Modrić odrastao je u ratom zahvaćenom području. Njegov je djed ubijen kad mu je bilo šest godina, a rodnu kuću mu je uništio srpski agresor. Modrić je postao nacionalni heroj, a cijela je zemlja nakratko prekinula užurbanu svakodnevicu kako bi širokih ruku dočekala cijelu momčad. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović planira odlikovati cijelu reprezentaciju Redom Danice Hrvatske, medaljom koju je primio i Nikola Tesla.”
Pogled iz američke perspektive
“Iskustvo Svjetskog prvenstva 2018. godine u Hrvatskoj bilo je skromno i zadivljujuće. U Americi su porazi poput ovog nerijetko popraćeni neredima, kaosom i nasiljem. Vidjeti kako je sport ujedinio cijelu zemlju, vidjeti ljude uronjene u slavlje i sreću poslije onoga što bi većina doživjela kao katastrofalan poraz, znati da doslovno svatko koga sretnete na ulici ne samo da zna što se dogodilo nego je i ushićen te sve to promatra kao dar s neba? To je jednostavno nevjerojatno.
Čestitke navijača koje vidite na Facebooku i Twitteru nisu jednodimenzionalne. I to je stvaran život. Fotografije koje vidite u ovom članku nisu odabrane da bi nešto dokazale. One su zapravo veći i jači prikaz trenutačnog hrvatskog stava.
Ponos i duh ovih ljudi je jednostavno zarazan. Kladim se da će Hrvatska slaviti još dugo nakon što utihne slavlje u Francuskoj”, piše Jason Evangelho za Forbes.
