Prema navodima Instituta Robert Koch skoro polovica stanovnika Njemačke je pretila, a skoro svaki peti pati od teške pretilosti jer ima indeks tjelesne mase (BMI) iznad 30, piše Deutsche Welle.
Tobias Meile, direktor Centra za pretilost u klinici u Stuttgartu, kaže da najveći problem nije kako izgubiti višak kilograma: “Naravno, teško je smršaviti dvadeset kilograma, ali najveći je izazov dugoročno zadržati postignutu težinu.”
Takozvani jo-jo efekt nije problematičan bez razloga. Meile kaže da većina ljudi koji dolaze k njemu iza sebe ima nekoliko dijeta koje nisu dale dugoročne rezultate.
“No taj povratak kilograma dosad nije bio znanstveno objašnjen.”
“Postoji određena stigmatizacija pretilih ljudi koji smršave, ali ne uspiju zadržati postignutu težinu”, objašnjava Ferdinand von Meyenn, znanstvenik sa ciriškom sveučilišta ETH.
Njegov tim objavio je u časopisu Nature rezultate istraživanja koje je pokazalo da postoje molekularni mehanizmi zbog kojih se tijelo bori protiv gubitka težine.
Znanstvenici su proučavali masne stanice pacijenata koji su se podvrgnuli operaciji želuca kako bi kontrolirali pretilost. Masno tkivo analizirano je nakon značajnog gubitka težine, a rezultati pokazuju da su se stanice masnog tkiva čak dvije godine nakon operacije “sjećale” pretilosti, što je vidljivo kroz promijenjenu gensku aktivnost.
Sve stanice imaju iste gene, ali ih koriste na različite načine. Na primjer, stanice prilagođavaju gene okolnim uvjetima. Kao rezultat masne stanice kod pretilih ljudi mogu biti veće ili brže skladištiti energiju.
Von Meyenn kaže: “Treba imati na umu da su masne stanice iznimno dugovječne. U ljudskom tijelu mogu ostati i do deset godina. Dakle, promjene mogu dugoročno memorirati.”
Istraživanja na pretilim miševima pokazala su slične promjene u genskim obrascima. Stanice njihovog masnog tkiva su mjesecima nakon gubitka težine i dalje apsorbirale više šećera i masti nego stanice miševa normalne težine. Miševi koji su prethodno bili pretili ponovno su dobivali na težini: jo-jo efekt na djelu.
Unatoč svemu, studija nije dokazala da su identificirane genske promjene izravno odgovorne za ponovno dobivanje na težini. Ipak, Meile smatra rezultate istraživanja vrlo zanimljivima: “Objašnjavaju neka pitanja koja smo si se dugo postavljali.”
Rezultati pokazuju važnost prevencije već u djetinjstvu. “Moramo mnogo ranije započeti terapiju. Kada je potrebna dijeta ili drastično smanjenje težine, zapravo je već prekasno jer su stanice već programirane za pretilost.” Meile dodaje da je bolje spriječiti nakupljanje kilograma nego kasnije intervenirati.
I dalje smo daleko od terapije koja bi mogla izbrisati genske markere, slažu se stručnjaci. Međutim, von Meyenn kaže da bi ovi rezultati mogli poslužiti za daljnja istraživanja.
Trenutno dostupni lijekovi, poput “injekcije za mršavljenje”, moraju se uzimati trajno kako bi pacijent spriječio ponovno dobivanje na težini.
“Potrebno je još mnogo istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li se ti genski markeri koristiti u dijagnostici i koji bi lijekovi, intervencije, sport ili prehrana mogli pomoći da se oni izbrišu”, zaključuje von Meyenn.
Vrisak.info
