Iako mnogi ljudi odrastaju u toplom i podržavajućem obiteljskom okruženju, postoje i oni čije su obiteljske veze obilježene dugotrajnim sukobima i emocionalnim ranama.
Kada napetosti traju godinama, neki odrasli odlučuju napraviti distancu od članova obitelji kako bi zaštitili svoje mentalno zdravlje. U nastavku donosimo najčešće razloge zbog kojih sve više odrasle djece prekida kontakt s roditeljima ili drugim članovima obitelji.
1. Toksično ili zlostavljajuće roditeljstvo
Jedan od najčešćih razloga prekida odnosa s roditeljima jest osjećaj da u tom odnosu nikad nije postojalo dovoljno ljubavi, brige ili sigurnosti. Mnogi odrasli koji se odluče na distancu navode kako su tijekom djetinjstva ili mladosti doživjeli zanemarivanje, emocionalno ili fizičko zlostavljanje.
Takva iskustva često ostavljaju dugotrajne posljedice, pa prekid kontakta ponekad postaje jedini način da osoba zaštiti svoje psihičko zdravlje.
Iako je to često vrlo teška odluka, za neke ljude predstavlja nužan korak prema oporavku.
Zanimljivo je da roditelji u takvim situacijama ponekad tvrde kako ne razumiju zašto ih je dijete udaljilo iz života. Međutim, kada se dublje razgovara o razlozima, često se pokaže da su objašnjenja ipak postojala, ali ih roditelji nisu prihvatili ili ih nisu smatrali ozbiljnima.
Psiholozi ponekad govore i o svojevrsnoj “emocionalnoj amneziji“, kada osoba potiskuje kritike i negativna sjećanja, pa pamti samo ljutnju druge strane, ali ne i razloge koji su do nje doveli.
2. Neriješeni obiteljski sukobi i osjećaj izdaje
Drugi čest razlog prekida odnosa jest snažan osjećaj izdaje unutar obitelji. To se može dogoditi u situacijama poput razvoda, ponovnog braka ili kada roditelj zasnuje novu obitelj i pritom zanemari djecu iz prethodnog odnosa.
Za mnogu odraslu djecu posebno je bolno kada imaju osjećaj da ih roditelj više ne cijeni ili da su postali sporedni u njegovu životu. Takve situacije mogu stvoriti dubok osjećaj povrijeđenosti i ogorčenosti.
Istraživanje objavljeno 2021. godine u časopisu Journal of Social and Personal Relationships je pokazalo da su obiteljski odnosi stabilniji kod roditelja koji su ostali u braku, te da je kod njih veća vjerojatnost pomirenja s odraslom djecom nego kod razvedenih ili ponovno vjenčanih roditelja.
Studije također pokazuju da se prekid odnosa češće događa s očevima nego s majkama. Među onima koji su doživjeli udaljavanje, čak 81 % osoba ponovno se pomirilo s majkom, dok je pomirenje s ocem zabilježeno u oko 69 % slučajeva.
3. Razlike u vrijednostima i svjetonazoru
Ponekad razlog udaljavanja nije trauma iz djetinjstva, već duboke razlike u vrijednostima i životnim uvjerenjima. To može uključivati političke stavove, religiju, bračne odluke ili prihvaćanje djetetove seksualne orijentacije.
Kada roditelji i djeca imaju potpuno različite svjetonazore, a pritom ne postoji međusobno poštovanje, odnos može postati izvor stalnih sukoba. Ako jedna strana omalovažava ili odbacuje uvjerenja druge, emocionalna udaljenost s vremenom se sve više produbljuje.
Sukobi mogu nastati i oko osobnih odluka odrasle djece – primjerice izbora partnera, načina života ili odluke o prezimenu nakon braka. Kada roditelji odbijaju prihvatiti autonomiju svoje djece, odnos često postaje sve napetiji.
Može li doći do pomirenja?
U mnogim slučajevima obiteljsko udaljavanje nije trajno. Neke se obitelji ponovno zbliže nakon određenog vremena, posebno uz pomoć terapije ili savjetovanja. Ključnu ulogu pritom često ima spremnost roditelja da preuzmu odgovornost za svoj dio problema.
Ipak, pomirenje nije uvijek moguće – a ponekad ni zdravo. Za neke ljude održavanje jasnih granica ostaje nužno kako bi zaštitili svoje mentalno zdravlje.
Stručnjaci ističu da su prekidi odnosa mnogo rjeđi u obiteljima u kojima su ljubav, poštovanje i podrška prisutni od samog početka. Kada djeca odrastaju uz takve vrijednosti, veća je vjerojatnost da će ih kasnije prenijeti i u vlastite odnose.
Vrisak.info
