Autizam je neurodiverzitet koji utječe na način na koji osoba doživljava i komunicira sa svijetom. Klinički se definira kao poremećaj razvoja mozga koji može uzrokovati razlike u komunikaciji i ponašanju.
Budući da simptomi i karakteristike variraju od osobe do osobe, često se naziva spektrom autizma.
Ne postoji jedan poznat uzrok autizma. Zbog složenosti poremećaja i različitih simptoma, vjerojatno je riječ o kombinaciji više čimbenika. Autizam je stanje s kojim se djeca rađaju, nije povezano s načinom odgoja, cjepivima ni određenim namirnicama, pišu dr. Rebecca A. Shalev i dr. Kritika Nayar za The Post.
Istraživanja pokazuju da genetski i okolišni čimbenici mogu povećati rizik od razvoja autizma.
To znači da određene genetske varijacije mogu utjecati na razvoj mozga djeteta. Neke od tih varijacija mogu se naslijediti, a neke nastati spontano.
Rizični čimbenici uključuju stariju dob roditelja, infekcije tijekom trudnoće, komplikacije pri porodu, prijevremeno rođenje, usporen fetalni rast ili uzimanje određenih lijekova tijekom trudnoće.
Ipak, imati neki od ovih čimbenika ne znači da će se autizam sigurno razviti, samo povećava vjerojatnost.
Zašto je broj dijagnoza porastao?
Devedesetih se autizam dijagnosticirao kod otprilike 1 od 1000 osoba. Danas je taj broj oko 1 od 31 osobe. Taj porast najviše se pripisuje većoj svjesnosti, boljoj dijagnostici i proširenim dijagnostičkim kriterijima.
Liječnici danas ranije prepoznaju prve znakove, ponekad već između 12. i 18. mjeseca starosti, pomoću igara i razgovora s roditeljima.
Kriteriji za dijagnozu prošireni su kako bi obuhvatili cijeli spektar autizma, uključujući i povezana stanja poput ADHD-a ili intelektualnih teškoća. Osim toga, smanjenje stigme dovelo je do toga da se više roditelja, posebno djevojčica koje su ranije bile često zanemarene, odlučuje na procjenu.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza autizma uključuje sveobuhvatnu procjenu tima stručnjaka koji promatraju razvoj djeteta iz različitih aspekata. Roditelji, odgojitelji i drugi uključeni također daju važan doprinos u procjeni ponašanja djeteta u različitim situacijama.
Pedijatri mogu na vrijeme uočiti prve znakove, poput izbjegavanja kontakta pogledom, izostanka osmijeha ili manjih problema u ponašanju.
Kako podržati dijete s autizmom?
Podrška osobama s autizmom postaje sve više prilagođena svakom pojedincu, inkluzivna i usmjerena na kvalitetu života. Ne postoji univerzalan pristup.
Učinkovita podrška uključuje terapije ponašanja, prilagodbe u obrazovanju i brigu o popratnim stanjima. Iako još ne postoje lijekovi za osnovne simptome autizma, lijekovi mogu pomoći kod popratnih simptoma poput tjeskobe, hiperaktivnosti ili razdražljivosti.
Tehnologija (poput aplikacija i telemedicine) poboljšala je dostupnost pomoći. Rana intervencija i dalje je ključna, ali sve se više pažnje posvećuje dugoročnoj podršci tijekom života.
Kako pomoći osobi s autizmom?
Sve počinje cjelovitom razvojnom ili neuropsihološkom procjenom. Ona može otkriti u čemu je dijete snažno, a gdje mu je potrebna dodatna podrška.
Fokusiranje na jake strane može pomoći djetetu u razvoju i osnažiti ga. Uključivanje roditelja i skrbnika u terapiju također je važno kada nauče strategije za poticanje komunikacije i pozitivnog ponašanja, jačaju odnos s djetetom i stvaraju poticajno okruženje.
Vrisak.info
