Otpornost bakterija na antibiotike predstavljat će jednu od tri najveće prijetnje za zdravlje ljudi u budućnosti, upozoravaju stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije i naglašavaju kako se ova vrsta lijekova ne smije zloporabiti. Njihovi apeli upućeni su i liječnicima i pacijentima koji pretjeruju s uporabom antibiotika, piše Večernji list BiH.
Uzimanje antibiotika bez preporuke liječnika može biti jako štetno, a u pojedinim slučajevima opasno za život. Prema podacima Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, tijekom 2016. godine bh. građani potrošili su 5,200.000 kutija antibiotika, što znači da su mjesečno pili 433.333 kutije, a dnevno 14.444. Prema procjenama SZO-a, godišnje se iracionalno propiše više od 40 mil. lijekova.
Osim otpornosti na bakterije, bespotrebno uzimanje antibiotika može prouzročiti mnoštvo drugih problema. Uzimanje antibiotika “na svoju ruku”, čemu su mnogi skloni zbog bola u grlu, kašlja ili sumnje na bakterijsku infekciju, može imati više štete nego koristi.
Prema riječima kliničkih farmakologa, neodgovarajući antibiotik i njegovo nepravilno doziranje štete crijevnoj flori, uzrokuju dijareju, truju bubrege i remete njihovu funkciju, a mogu dovesti i do oštećenja koštane srži, jetre, živaca, vida, kostiju, zglobova. Praksa je pokazala da se postantibiotska dijareja javlja kod 10 do 20% pacijenata.
To je zato što svi antibiotici remete crijevnu floru, posebno oni sa širim spektrom djelovanja, a njih je većina. Pritom, duljina primjene je najbitniji čimbenik koji utječe na to da se javi poremećaj crijevne flore, a ne “jačina” antibiotika kako se uobičajeno misli. Što je broj različitih bakterijskih vrsta na koje antibiotik djeluje veći i lijek se dulje pije, neželjeni učinak na probavni sustav je veći.
– Postoji nekoliko skupina antibiotika koji se prilikom izlučivanja koncentriraju u bubrežnom tkivu i mogu izazvati oštećenje bubrega, odnosno gubitak dijela funkcije ovih organa – tvrde stručnjaci.
U najvećem riziku od oštećenja bubrega osobe su koje imaju odranije oštećenu funkciju bubrega zbog dijabetesa, prethodnih infekcija, zastoja mokraće… Skupine antibiotika s potencijalno najvećim toksičnim djelovanjem na bubrege su aminoglikozidi, polimiksini i glikopeptidi i zato se mogu primjenjivati samo u zdravstvenim ustanovama.
Problem samovoljnog uzimanja antibiotika je i u tome što pacijent ne zna pouzdano kako lijek djeluje, pa se često piju antibiotici protiv respiratorne infekcije, iako on uopće ne djeluje na dišne puteve.
Takvo korištenje antibiotika pravi dvostruku štetu. Prvo, bolest zbog koje je uzet neće biti izliječena i drugo – antibiotik može imati neželjeni učinak, od kojih je najčešći dijareja. Kad god se može, antibiotik bi trebalo primjenjivati ciljano, na osnovi antibiograma jer su rezultati liječenja tada najbolji. Istini za volju, vrlo često se zbog hitnosti stanja pacijenta antibiotik mora odmah primijeniti i bez antibiograma, a za to je presudno iskustvo i znanje liječnika.
