Theo Wolf, stručnjak koji godinama priprema srednjoškolce za upis na prestižna sveučilišta poput Harvarda, Princetona i Stanforda, kroz svoj je rad imao priliku upoznati i njihove roditelje, ambiciozne, uključene i motivirane. No čak i oni često žale zbog nekih pogrešaka koje su napravili u procesu odrastanja svoje djece.
U nastavku donosimo tri najčešće stvari koje bi, kako kažu sami roditelji, danas učinili drugačije.
Inzistirali su da dijete pohađa prezahtjevne školske programe
Mnogi učenici pohađaju dodatne aktivnosti i sudjeluju u natjecanjima u nadi da će tako povećati šanse za upis na željeni fakultet. No takvi programi često sa sobom nose stotine dodatnih sati rada i mogu izazvati ozbiljan stres. Mnogi učenici priznaju da su se preopteretili obvezama više nego što su mogli podnijeti – ne zbog interesa, već iz straha da neće biti dovoljno dobri.
Posljedice dugotrajnog stresa, osobito kod mladih, nisu bezazlene. Nedostatak sna, tjeskoba i iscrpljenost često ostavljaju trajne posljedice. Najvažnije je zapamtiti da će ta djeca, bez obzira na ishod upisa, uspjeti. Ocjene ili izvannastavne aktivnosti nisu ono što ih čini uspješnima.
Ako birate između još jednog predmeta i zdravog sna, odaberite san.
Vodili su stalne borbe zbog zadaće
Roditelji često griješe preuzimajući svakodnevni nadzor školskih obveza, zaboravljajući kako je svrha roditeljstva postupno osamostaljivanje djeteta. Ako vi stalno provjeravate zadaće i vodite računa o rokovima, kako će se dijete snaći jednom kada ode na fakultet?
Osim toga, stalne svađe oko školskih obveza narušavaju obiteljsku atmosferu. Dom bi trebao biti sigurno i opuštajuće mjesto, utočište u kojem se dijete osjeća prihvaćeno, a ne dodatni izvor pritiska.
Roditelji bi trebali biti emocionalna podrška, a ne kontrolori. Dugoročno, upravo to najviše pomaže razvoju djetetove samostalnosti.
Opsesivno su težili upisu na “idealan” fakultet
Usmjeravanje na samo jedan fakultet rijetko kad donosi dobre rezultate. Kada se sva očekivanja vežu uz samo jedan ishod, svaki drugi rezultat doživljava se kao poraz, i za učenika i za roditelja.
Roditelji često kasnije priznaju kako su pridavali preveliku važnost određenom fakultetu. Neki su se, nakon odbijenice, iznenadili koliko im se drugi prihvaćeni fakultet svidio. Drugi su, nakon upisa na “prvi izbor”, shvatili da to ipak nije bilo najbolje mjesto za njihovo dijete.
Važno je sagledati situaciju u cjelini. Dobro obrazovanje moguće je na mnogo različitih mjesta, a pretjerani pritisak može ostaviti neželjene posljedice.
Pitanje koje si svaki roditelj treba postaviti
“Zašto mi je to tada bilo toliko važno?” – pitanje je koje roditelji često postavljaju tek kad sve završi. No ako ga postavite dovoljno rano, možda ćete izbjeći nepotreban stres, narušene odnose i iscrpljenost.
Djetinjstvo i mladost prebrzo prođu. Umjesto stalne borbe, važno je graditi odnos povjerenja, sigurnosti i razumijevanja. Upravo to je najbolji temelj za uspjeh, bez obzira na ocjene ili sveučilište.
Vrisak.info
