Utemeljitelj Osteopatije je američki liječnik Andrew Taylor Still koji je živio od 1828. do 1917. g. Nije imao sreće jer mu je umrla obitelj što ga je potaklo da nauči nešto više od medicinskog znanja tog doba. Živeći sa indijancima proučavao je metode liječenja i vještine namještanja kostiju s fokusom da oslobodi zapreke slobodnoj cirkulaciji tekućina u tijelu. Tako je slobodan protok bio je ključ za proces samoozdravljenja. Tako je uspješno liječio mišićno koštane povrede, ali i velike bolesti tog doba TBC, upale pluća, dizenterije, tifusnu groznicu. 1892. godine osnovao je prvu osteopatsku medicinsku školu i od tada je na tisuće osteopata nastavilo njegov rad.
ZNANOST I VJEŠTINA
Sama osteopatija svrstana je u znanost i vještinu manualne medicine koja se koristi preciznim palpatornim tehnikama i definiranim načelima, s ciljem vraćanja funkcije, tretirajući disbalans u tijelu. Klasičnoj medicini je komplementarna, jer ne tretira u istom stadiju i istim terapijskim metodama, a ne uzrokuje loše nuspojave.
Najvažniji princip je palpacija ili slušanje. Osim što slušamo korisnika o svim utjecajima koji su mogli poremetiti njegovo zdravlje vodi se i dijalog s tkivom, to jest slušamo i primamo poruke iz tijela laganim dodirom tkiva. Važno je biti u fokusu svih informacija i cjelovito promatrati osobu koju tretiramo a ne njezinu bolest.
4 principa osteopatije
1. Svi dijelovi tijela su funkcionalno povezani. Fascije povezuju cijelo tijelo. (Fascije su vezivno tkivni omotači svih struktura u našem tijelu, međusobno umreženi tako da utječu na sve.)
2. Arterija ili cirkulacija vlada. Ako uspostavimo dobru cirkulaciju; arterijsku vensku, likvora i limfe poboljšat ćemo prokrvljenost ishranu stanica i eliminaciju otpadnih tvari iz stanice i poboljšati kvalitetu tkiva te pomoći liječenju.
3. Struktura vlada funkcijom i obrnuto – zdrav sustav za kretanje će dati dobar pokret a ako se ne krećete izgubit će se funkcija. Sjetite se lijepe željezne ograde koju dugo vremena nitko nije pomicao kako se pokvari i zapinje, tako funkcionira i tijelo koje se nefunkcionalno koristi na primjer kod učestalog sjedenja.
4. Autoregulacija i homeostaza – tijelo ima mogućnost samoizlječenja ako mu nije blokiran urođeni mehanizam oporavka i dobre funkcije.
Kada znamo načela lako ćete shvatiti da je osteopatija ključna u prevenciji. Važno je rano otkriti uzrok poremećaja i spriječiti nastanak bolova koji su uvjetovani promjenama u držanju tijela. Na primjer promjene na kralježnici u školskim i radnim danima zbog sjedalačkog načina života uzrokovane su umorom mišića i naprezanjem ligamenata i zglobova. Prekomjerna tjelesna težina koja dodatno napreže kralježnicu, pritiska osobito diskove, pa katkad i najmanji poremećaj kralježnice dovodi do jake boli.
Manualni zahvati na unutarnjim organima pomažu aktivaciji funkcija, a osteopatsko namještanje postavlja zglobne površine u fiziološki prirodniji položaj.
Najpoznatija je kraniosakralna osteopatija koja tretira različite dijelove lubanjskog područja koji su kralježnicom povezani s područjem sakruma -k rižnom kosti i zajednički u dobroj funkciji održavaju ritam 8 do 12 perioda na minutu neovisno o srčanom i ritmu disanja.
Tim i drugim specifičnim tehnikama osteopatija tretira cijelu osobu i sve sustave; mišićno koštani s fascijama , ligamentima, zglobovima i mišićima, neurološki sa živcima tekućinama i mozgom, te visceralni s unutarnjim organima.
Vidljiva učinkovitost
Stoga osteopatija pozitivno djeluje kod bolova u vratu i leđima, tenzijskih migrena i vrtoglavica ali i svih ozljeda nakon padova, nesreća, povreda glave bez obzira na uzrok, sportskih trauma ali i kao priprema za sportska natjecanja, kod smetnji dišnog sustava i svih poremećenih funkcija područja vilice s nemogućnošću otvaranja ili zatvaranja usta, sinusitisa te probavnih smetnji kao što su žgaravica, refluks ili opstipacija-zatvor. Učinkovitost osteopatskih tretmana vidljiva je u radu s ožiljcima nakon operacija, opekotina ili C sekcije, ginekoloških problema, te križobolja u trudnoći ili nakon poroda. Kod djece nakon traumatskih rođenja koji se očituju nemirom i nesanicom, čestim upalama uha ili funkcionalnim poremećajima osteopatski tretmani rezultiraju relaksacijom i poticajem funkcionalnog razvoja djeteta. Za prevenciju osteopatija sprečava iskrivljenja kralježnice tijekom puberteta, ali i popravlja posturu kod preopterećenih osoba, sprečava kronične i postoperativne bolove i vraća vitalnost nakon radnih i sportskih aktivnosti.
Važno je znati da je osteopatski tretman nježan manualni tretman i nema kontraindikacije s drugim metodama liječenja, jer se zdravlje potiče oslobađanjem blokada i korekcijom osteopatskih lezija. Duljina tretmana je oko 60 minuta a učestalost tretmana ovisi o individualnim potrebama svakog pojedinaca. Globalnim pristupom traži se uzrok problema a ne tretira samo lokalne simptome, pa će se često tretirati stopala zbog lošeg oslonca koji izaziva rotacije kralježnice ili glavobolje. Naglasak tretmana je na zdravlju a ne na bolesti-dijagnozi , jer se ne tretira bolest već cjelovita osoba na fizičkom, emocionalnom i duhovnom nivou. Sam osteopat ne liječi osobu već je fulkrum-točka ravnoteže koja omogućuje biodinamičkoj sili tijela da se samostalno pokrene ka dobroj funkciji i sačuva vitalni potencijal tijela.
Ako je ovo izazvalo interes potražite diplomiranog osteopata da s vama pronađe uzrok i potakne izlječenje. Zdravlje je blago koje je u nama ali blokirano i sakriveno pa ga treba pronaći i upotrijebiti.
Ne ignorirajte bolove, ne prekrivajte ih tabletama. Odgovorni za svoje zdravlje što prije potražite pomoć rezultat će biti bolji. Preventiva je bolja od kurative ili narodski rečeno bolje je spriječiti nego liječiti.
