Mnogi roditelji odrasli su uz pravilo da se s tanjura mora pojesti sve, no danas se sve više postavlja pitanje je li takav pristup ispravan. Nedavna rasprava na društvenoj mreži Reddit potaknula je roditelje na razmjenu iskustava i preispitivanje ovog starog pravila, a stručnjaci se slažu da je vrijeme da ga napustimo, piše Parents.com.
Rasprava među roditeljima
Objava na Redditu prikupila je stotine komentara u kojima su roditelji podijelili svoje strategije. Jedan od najpopularnijih pristupa jest da se dijete ne tjera da završi obrok, ali mu se tanjur sačuva za kasnije. “Ne tjeram ih da pojedu, ali im stavim tanjur sa strane, a kad sat vremena kasnije kažu ‘gladan sam’, objasnim im da je to zato što nisu pojeli večeru i onda im dam ostatak”, napisao je jedan roditelj.
Drugi se slažu da djecu ne treba prisiljavati, ali i da nema grickalica ako obrok nije pojeden. “Znam prepoznati kada su zaista siti, a kada pojedu tri zalogaja i onda traže stotinu drugih stvari. To ne dopuštam”, navodi se u jednom komentaru.
Velika većina roditelja slaže se da dijete ne treba siliti da jede ako je sito. Jedina briga koja se provlači jest bacanje hrane, no mnogi ističu da to nije djetetova krivnja, već je stvar u tome da roditelji trebaju bolje procijeniti veličinu porcije.
Zašto je pravilo “praznog tanjura” štetno
Psihologinja i stručnjakinja za poremećaje prehrane dr. Lara Zibarras kaže da roditelji ne bi smjeli tjerati djecu da pojedu svu hranu s tanjura. “Kad se djecu prisiljava da isprazne tanjur, uče ignorirati vlastite signale sitosti i jesti i nakon što im je ugodno”, objašnjava ona.
“Većina nas zna onu točku u kojoj smo ugodno siti. Ako je prijeđemo, brzo se možemo osjećati neugodno pretrpano, a to nije lijep osjećaj. Tjeranjem djece da nastave jesti činimo im upravo to.”
Dr. Zibarras ističe da apetit djece, kao i odraslih, varira iz dana u dan ovisno o razini aktivnosti, skokovima u rastu i drugim čimbenicima. Inzistiranje na praznom tanjuru može dovesti do dugoročnih problema. “To dovodi do problema sa samoregulacijom, zbog čega će se ta djeca s vremenom mučiti prestati jesti kada su sita”, kaže ona.
“Može izazvati tjeskobu povezanu s hranom ili čak poremećaje u prehrani kasnije u životu.” Dodaje kako su mnogi njezini klijenti razvili poremećaje prehrane upravo zato što su u djetinjstvu bili prisiljeni jesti preko svoje volje.
Kako pomoći djeci da razumiju glad i sitost
Dr. Zibarras savjetuje roditeljima da s djecom redovito razgovaraju o gladi i sitosti. Umjesto prisile, predlaže sljedeće korake. Prvo, potaknite djecu da opišu svoju glad. “Pitajte ih gdje u tijelu osjećaju glad i kakav je to osjećaj. Glad nije samo kruljenje u trbuhu, može se očitovati i kao vrtoglavica, manjak energije ili gubitak koncentracije”, kaže ona.
Također je korisno redovito ih provjeravati tijekom obroka. “Pitajte ih koliko su gladni i zamolite ih da ocijene glad na ljestvici od 1 do 5. To im pomaže da nauče razlikovati osjećaj jake gladi od onoga kad bi tek nešto mogli pojesti.”
Na kraju, važno je da i sami roditelji govore o vlastitim osjećajima gladi i sitosti. “Djeca su zapravo vrlo dobra u prepoznavanju znakova sitosti. Sjetite se kako beba okrene glavu kad više ne želi jesti. Ako verbalizirate vlastitu glad, pomoći ćete im da nauče činiti isto”, savjetuje dr. Zibarras.
Što učiniti ako vas brine bacanje hrane
Zabrinutost zbog bacanja hrane je opravdana, no postoje načini da se ono smanji bez prisiljavanja djece na jelo. Stručnjaci predlažu nekoliko jednostavnih rješenja.
Ako primijetite da dijete redovito ostavlja hranu, počnite mu posluživati manje porcije, uz mogućnost da dobije još ako ostane gladno. Dopustite djetetu da samo sudjeluje u posluživanju, primjerice da si stavi povrće na tanjur.
Ako ostane hrane, nemojte je bacati. Spremite ostatke u posudu i ponudite ih djetetu kasnije ili ih iskoristite za sljedeći obrok. Ako vam redovito ostaje viška, razmislite o kuhanju manjih količina hrane.
Vrisak.info
