Iako mnogi rekreativci čitavu godinu treniraju vani (mnogi će posvjedočiti kako je zimski trening puno podnošljiviji od onog ljetnog!), početak ožujka tradicionalno se smatra početkom sezone treninga na otvorenom.
Trčanje je u posljednje vrijeme veliki hit, no mnogi koji se na ovaj način pokušavaju vratiti u formu, nerijetko znaju komentirati kako ih ne treba netko tomu učiti.
To je pogrešan stav jer većina početnika ne poznaje tehniku trčanja te ulazi u trening previše zahtjevnim tempom i s pogrešnom opremom, čime riskiraju ozljede.
Osim toga, trčanje pod nadzorom i u grupi odlična je motivacija.
Umjerenog opterećenja i bez stresa
“Sam početak bavljenja sportskom aktivnosti treba biti postupan, a ponekad trebamo odraditi i neke pretpripreme, kao reducirati tjelesnu težinu, koja – kad je u pitanju trčanje – može biti veliki neprijatelj zglobovima donjih ekstremiteta.
Program rekreativnog trčanja treba biti umjerenog opterećenja i nipošto predstavljati nelagodu i stres, jer se onda događa da rekreativac odustaje zbog nemogućnosti izvedbe treninga.
Tehnika trčanja je segment koji se u pravilu savladava već na samom početku, budući da predstavlja preduvjet da se trčanjem bavimo na siguran i uspješan način te na osobno zadovoljstvo”, kaže glavni trener Atletskog kluba i škole trčanja Perpetuum mobile Vedran Lozanov.
Podrška je bitna
“Podrška drugih osoba, posebice onih s kojima zajedno vježbamo, najčešće je najvažnija karika koja nas i na dulje staze drži u nekoj aktivnosti. Također, ako smo dio grupe, i od nas samih se očekuje da smo podrška ostalima, što opet pridonosi osobnom zadovoljstvu. Vježbanje u grupi, dakle, odlično je i sa psihološkog i socijalnog aspekta. Neosporno je i to da se velika većina ljudi kroz određenu sportsku aktivnost želi riješiti nakupljenog stresa, a svi oni potvrđuju i to kako se nakon jednosatnog treninga, posebice ako je u društvu, doista osjećaju bolje. Upoznavanje novih ljudi, druženja, razmjena životnih i poslovnih iskustava, zajednička putovanja razlozi au zbog kojih se mnogi odlučuju na vježbanje u grupi”, pojašnjava Vedran, napominjući kako nerijetko osobe imaju svojevrsnu nelagodu od samostalnog vježbanja te smatraju da ne znaju ili ne mogu pravilno izvoditi pokrete željene sportsko-rekreativne aktivnosti.
Tako su grupno organizirani programi prilika da nauče pravilno izvoditi pokrete, što je iznimno važno u prevenciji ozljeda.
Trkački trening trebao bi izgledati otprilike ovako: u uvodnom dijelu rade se vježbe razgibavanja i mobilnosti, prevencijski program lokomotornog sustava u smislu vježbi niskog intenziteta, dok je glavni dio treninga trčanje po dobro isplaniranom programu.
Tako trening može biti niskog, srednjeg ili visokog intenziteta, trčanje kontinuiranim, varijabilnim, progresivnim tempom trčanja, intervalni trening i dr.
Završni dio treninga još se zove i “cooling down“, što predstavlja smirivanje organizma nakon izvedbe glavnog dijela treninga. U ovom dijelu mogu se izvoditi vježbe istezanja i slične vježbe koje potiču regeneracijske procese kako bi se tijelo oporavilo do sljedećeg treninga.
ordinacija.hr
