Gotovo svaki par s djetetom može potvrditi kako se dugoročni intimni romantični odnos, u grubo, može podijeliti u dvije faze. U fazu prije i u fazu poslije dolaska prinove (male bebe) u obitelj.
Na samim počecima intimnog romantičnog odnosa uglavnom smo slatkorječivi, strastveni, romantični, naspavani, strpljivi, većinom uređeni i sređeni, imamo dovoljno vremena za partnera/icu i poklanjamo mu/joj svoju pažnju u zadovoljavajućim količinama…
Odjedanput su pred nama zadaće i obveze na koje nismo ni mislili da ćemo ih trebati napraviti: mijenjanje pelena, buđenje tijekom noći, priprema hrane, hranjenje, kupovanje robe za bebu, kupovanje igrački, odlazak pedijatru, odlazak u vrtić/školu, odlazak na roditeljske sastanke u vrtić/školu, odlazak na testiranja/informacije u vrtić/školu, svakodnevno igranje s djetetom, podučavanje, čitanje relevantne literature o odgoju, odgajanje…
Tko će sve ove nove zadatke obavljati? Kako uz sve nove obaveze pronaći vrijeme za partnera/icu?
Vrijeme koje smo imali nekada, prije djeteta, danas može biti samo sjećanje. Čini nam se kao da smo nekada prije imali svo vrijeme svijeta, za svoj odnos, ali i za sebe… Nekim se parovima može javiti misao “Je li mi ovo sve bilo potrebno”. Sve je to sasvim uobičajemo. Većina parova prolazi kroz ovu fazu. Dolaskom djeteta preuzimamo ulogu koju (ponosno) nosimo do kraja života. Postajemo roditelji. Majka. Otac. Taj događaj nas obilježava za cijeli život…Prilikom navikavanja na novonastalu situaciju, trudimo se na razne načine kompenzirati nedostatak vremena, primjerice možda više ne peglamo odjeću, ne razvrstavamo čarape, ne čistimo kuću/stan redovito kao nekada…
Dinamika odnosa se mijenja
Posebno je važno istaknuti kako se pažnja koja je do sada bila nedijeljenja unutar para proširuje na treću osobu. Na malo dijete. Dinamika odnosa se neupitno mijenja. Dijete i njegove potrebe postaju prioritet u tom intimnom romantičnom odnosu. Hoće li se to svidjeti novopečenom ocu? Ili majci koja također više ne dobiva 100%-tnu pažnju od svojeg partnera? Mnogi se partneri/ice mogu početi osjećati zbunjenim, zanemarenima… pa čak i ljubomornim na dijete. A ako taj osjećaj nezadovoljstva potraje, odnos može vrlo lako ući u duboku krizu..
Kako izbjeći krizu odnosa?
Kako bi izbjegli i/ili prebrodili ovu krizu odnosa kroz koju prolazi gotovo svaki par koji dobije dijete, pomaže ako si par osvijesti kako su oni i dalje partneri, ljubavnici i da je potrebno osigurati vrijeme isključivo za intimnost (seksualnu i neseksualnu). Primjerice, posvećenošću i slušanjem svojeg/ju partnera/icu, znatiželjom i zanimanjem za život partnera/ice, izlaženjem na dejtove, poklanjanjem cvijeća kao na početku odnosa… Drugim riječima, njegovanje i trud oko vlastitog ljubavnog odnosa trebao bi biti kontinuiran, iako je to sada postalo ponešto izazovnije pošto su partneri postali majka i otac. U suprotnom, na žalost, kao što i sami možemo posvjedočiti raznim primjerima iz naše bliže ili šire okoline, može se dogoditi da ljudi pažnju potraže negdje druge. I prime je od treće osobe koja se ne liši davanju komplimenata, slatkorječivosti, humora… I gdje nas to u konačnici odvede? Odgovor znate i sami…
Kvalitetni i dugoročni partnerski odnosi u današnje vrijeme rijetko nastaju spontano, čemu prvenstveno može posvjedočiti veliki broj rastava i nezadovoljnih brakova. Za kvalitetan partnerski odnos potreban je, u najmanju ruku, svjestan rad (na odnosu) i trud (oko odnosa).
ordinacija.hr
