Djeca počnu stvarati dugoročno sjećanje kad progovore, no oko sedme godine najranija sjećanja nestaju. A do prve godine bebe se svaki put iznenade pogledom u ogledalo. Ljudi se uglavnom ne sjećaju prvih godina života, no znanost kaže da bebe pamte puno prije nego što mislimo.
– Većina znanstvenika slaže se da već do dobi od dva mjeseca novorođenčad radi razliku između ljudi, čak i njihovih raspoloženja, što znači da pamte lica. Ipak, sjećanje o njihovu vlastitom izgledu pojavljuje se tek oko 1. rođendana – pojasnila je američka razvojna psihologinja dr. Oksana Hagerty, prenosi 24sata.
To znači da će se do te dobi svaki put iznova razveseliti “novom” liku u ogledalu. Šestomjesečne bebe sposobne su zapamtiti neke situacije, ali samo na 24 sata. Oko druge godine razvija se memorija riječi, što je vidljivo po rapidno rastućem vokabularu.
Govor je ključan
Otprilike istodobno šire se i vizualno-prostorni kapaciteti pa mogu zapamtiti put od jednog do drugog mjesta. Razvoj govora je i prijelomni moment u pamćenju, jer dok ne govore i sebe ne doživljavaju kao jedinku, nemaju ni sposobnost spremanja autobigrafskog pamćenja.
Laganje se pojavljuje u četvrtoj godini, a iako je nepoželjna osobina, sa psihološkog aspekta je veliko postignuće. Naime, da bi bili sposobni slagati, moraju vježbati naprednu memoriju i znati što drugi ljudi znaju ili ne znaju. Što se tiče dugoročnog pamćenja postoji fenomen koji se naziva “amnezija djetinjstva”.
To znači da se djeca sjećaju događaja od prije trećeg rođendana samo dok su mali, a ta sjećanja blijede već oko sedme godine. Isprva su znanstvenici mislili da je to povezano s razvojem govora, no sličnu vrstu amnezije pokazali su i štakori te druge životinje. Kanadski znanstvenici smatraju da je razlog što zaboravljamo najranija iskustva rast novih stanica u mozgu.
Pamćenje se vježba
Foto: Dreamstime No roditelji mogu utjecati na to koliko će djeca zapamtiti određeni događaj. Postavljanjem sugestivnih pitanja pomažu djeci da detaljnije procesuiraju događaj i prepričaju ga svojim riječima, što pospješuje memoriju. To može biti korisno i kasnije u životu, primjerice u školi. Sposobnost pamćenja nije nešto što smo naslijedili, nego se može i izvježbati, poput mišića. Što se više koristi, postaje bolje i jače. Mozgalice, slagalice, pitalice, analitičke igre…, sve to pomaže boljem pamćenju. Korisni su i fizička aktivnost te, naravno, fokus. Pomozite djeci da se koncentriraju i da im druge stvari ne odvlače pozornost. Važno je otkriti i koji je dijete tip – vizualni ili slušni, jer to može činiti veliku razliku u pristupu učenju.
Vrisak.info
