BiH (Džaferović- Komšić) imenovati SNSD-ova Zorana Tegeltiju za mandatara za sastav Vijeća ministara BiH zato jer njegova stranka ne želi slanje Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u Bruxelles, čime bi se aktivirao plan za članstvo BiH u NATO-u (MAP) ili zato što ne želi Dodikovu stranku u izvršnoj vlasti BiH?
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Premda Džaferović i Komšić tvrde kako su spremni odmah imenovati Tegeltiju za mandatara pod uvjetom da se on obveže na slanje ANP-a u Bruxelles, što je, tvrde, obveza iz članka 84. Zakona o obrani BiH, čini se kako je poštivanje vladavine prava, na kojoj insistira bošnjački blok samo dobar, uvjerljiv, izgovor da se blokira, odnosno odugovlači provedba izborne volje (srpskih) birača, odnosno birača iz RS, iskazane na prošlogodišnjim općim izborima ( što je također, ne samo zakonska, već i ustavana obveza) i zadrži postojeća struktura Vijeća ministara u kojoj sjede i izborni gubitnici- ministri iz SDS-a (Šarović i Mektić) i PDP-a (Crnadak), koji su Sarajevu prihvatljiviji od mrskog im Dodika i njegovih ministara.
Naime, ANP se šalje u Bruxelles, tek nakon što ga usvoji Vijeće ministara. Iako su SDS i PDP žestoki oponenti Dodikovom SNSD-u u jednom su sve srpske stranke suglasne- zaustavljanju NATO puta BiH. Podsjetimo, kako je u Narodnoj skupštini RS konsenzusom usvojena Deklaraciju o vojnoj neutralnosti tog entiteta i zbog toga su srpski ministri u aktualnom sazivu Vijeća ministara u nekoliko navrata odbili da se na dnevnom redu sjednice “državne vlade” u tehničkom mandatu nađe pitanje ANP-a. U protivnom bi, svjesni su, izgubili i ono malo podrške u RS-u, pogazili ono za što su zastupnici njihovih stranaka glasovali u entitetskoj skupštini i zaradili epitet izdajnika Republike Srpske.
Dakle, više je nego jasno da postojeći saziv Vijeća ministara, zbog protivljenje srpskih ministara, ne može usvojiti Godišnji nacionalni program niti ga poslati Bruxelesu. Jedino tijelo koje to (potencijalno) može je novo Vijeće ministara. No, bošnjački dvojac u Predsjedništvu BiH uvjetuje imenovanje Zorana Tegeltije za mandatara i formiranje novog Vijeća ministara njegovim prethodnim obvezivanjem da će ANP poslati u Bruxelles. Sve i kad bi on to prihvatio, što nije realno očekivati, to zapravo ništa ne bi značilo, jer odluku o usvajanja tog dokumenta ne donosi predsjedatelj, već Vijeće ministara, koje se ne može formirati bez imenovanja mandatara.
Čemu onda Džaferovićevo i Komšićevo uvjetovanje imenovanja novog predsjedatelja Vijeća ministara, kad se tim uvjetovanjem ne osigurava, slanje ANP-a u sjedište Sjevernoatlanskog saveza, odnosno aktivacija MAP-a?
Sve govori u prilog tezi kako nastavak NATO puta BiH, zapravo, nije glavni razlog neimenovanje Tegeltije za mandatara i neformiranja vlasti na državnoj razini, već to što bošnjačka strana ne želi prihvati Dodikov SNSD i njihove partnere, kao izborne pobjednike iz RS-a u državnoj vlasti. Na takvu opstrukciju SNSD-ovi parlamentarci odgovaraju bojkotiranjem formiranja odbora i povjerenstava u Parlamentu BiH. Zbog toga BiH, ni nakon osam mjeseci od održavanja izbora, nema novu ni izvršnu ni, do kraja konstituiranu, zakonodavnu vlast na državnoj razini. Jedini organ koji postoji na razini države- Predsjedništvo BiH- u kojem, protivno Ustavu BiH, sjedi jedan srpski i dva predstavnika Bošnjaka, a ni jedan Hrvata- zbog političke krize, gotovo da ne funkcionira, jer je, u skoro osam mjeseci, kolektivni šef države zasjedao tek dva puta.
Političko i medijsko Sarajevo, posljednjih dana pokušava krivicu za nefunkcioniranje vlasti svaliti na parlamentarce, optužujući ih kako ništa ne rade, a primaju enormne plaće. Kako da se radi o uposlenicima u nekoj tvrtki, koji svako jutro dobivaju radne zadatke koje trebaju obaviti, a ne zastupnicima čiji posao ovisi o postojanju parlamentarne većine i izvršne vlasti, kao predlagača zakona o kojima oni trebaju raspravljati i izglasavati ih ili odbijati.
Optuživanjem parlamentarca za nerad, zapravo se pokušava izvršiti pritisak na srpske parlamentarce da pristanu na formiranje parlamentarnih odbora, kako bi profunkcionirala zakonodavna vlast, dok bi izvršna vlast ostala u postojećem sazivu. Naivno je očekivati, kako će SNSD-ovi zastupnici nasjesti na ovaj spin.
Komu, onda, koristi ovakva politika? Bez novog Vijeća ministara i do kraja konstituiranog Parlamenta BiH ni jedan zakon, ni jedan akt, ne može biti usvojen, uključujući ANP, i zakone i propise čije usvajanje zahtjeva Europska komisija, kao uvjet da bi zemlja dobila kandidatski status. Vrhunac je licemjerja to što se političari svakodnevno kunu kako brane državu i bore se za nju, kako su za provedbu reformi koje bi BiH približile zapadnim integracijama, dok ništa ne čine da se prekine paraliza vlasti koja traje već osam mjeseci. Pri tom takvo neodgovorno ponašanje opravdavaju time kako je 2010. Vijeće ministara formirano tek nakon 14 mjeseci. Umjesto da to bude iznimka, kao da žele da formiranje vlasti godinu i pol nakon izbora postane pravilo. S takvim “patriotskim”pristupom u EU nećemo ni za 100 godina. Što je, možda, nekima i cilj./HMS/
