Pojedini bošnjački političari i mediji protive se možebitnoj odluci visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izmjene Izbornog zakona BiH prema presudi Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić. Jedan od najčešće korištenih argumenata je da bi takva odluka bila u suprotnosti s Ustavom Federacije BiH. Iako je to točno, taj argument zapravo je neodrživ. Zašto, pojasnit ćemo u nastavku teksta.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Podsjetimo, Ustavni sud BiH u prosincu 2016. godine proglasio je suprotne Ustavu BiH odredbe Izbornog zakona BiH da se iz svake županije bira najmanje jedan izaslanik svakog konstitutivnog naroda u Dom naroda Parlamenta FBiH, jer omogućavaju da jedan narod bira drugom narodu izaslanike u Federalni dom naroda, čime se krši temeljno i natkrovljujuće načelo Ustava BiH o konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda. Najilustrativniji primjer takve prakse bio je izbor izaslanika iz Bosanskopodrinjske županije, gdje žive ukupno 24 Hrvata u hrvatski klub Federalnog doma naroda. Jasno je da Hrvati zbog svoje malobrojnosti nisu mogli izabrati svog predstavnika u skupštinu te županije, pa se Edin Fejzić nakon izbora u županijski parlament proglasio Hrvatom i automatizmom se samoizabrao u klub Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH. Slično se dogodilo u Unskosanskoj županiji gdje je u hrvatski klub Federalnog doma naroda izabran “Hrvat” Anel Šahinović. S lista bošnjačkih stranaka u skupštinu Tuzlanske i Sarajevske županije glasovima predominantno bošnjačkih birača izabrani su dvojica Hrvata Boris Krešić (DF) i Damir Marjanović (Naša stranka), a potom po protuustvanom naputku Središnjeg izbornog povjerenstva BiH delegirani u hrvatski klub Doma naroda Parlamenta FBiH. Da su bošnjačke stranke kojim slučajem u hrvatski klub Federalnog doma naroda izabrali 6 izaslanika, prema nakaradnim amandmanima na Izborni zakon koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch mogle su ponovo formirati kompletnu izvršnu vlast u hrvatsko-bošnjačkoj FBiH bez stranaka koje su na izborima dobile većinsku potporu hrvatskih birača. Kad im to nije pošlo za rukom 2018., pokušat će to ponovo ove godine. Jedini koji ih u tome može spriječiti je visoki predstavnik Christian Schmidt.
No vratimo se presudi u predmetu “Ljubić”. Kako Parlament BiH nije proveo zahtjev Ustavnog suda BiH i izmijenio neustavne odredbe Izbornog zakona, Ustavni sud BiH ih je u srpnju iduće 2017. godine izbrisao iz Izbornog zakona BiH.
Bošnjački političari i mediji koji se protive provedbi presudi Ustavnog suda BiH ističu kako bi ukidanje načela 1/1/1 (iz svake županije se bira najmanje jedan izaslanik svakog konstitutivnog naroda) bilo protivno Ustavu Federacije BiH.
Zaboravljaju, međutim, temeljnu stvar da odredbe svih ustava i zakona u BiH moraju biti usklađene s Ustavom BiH, a to znači i presudom Ustavnog suda BiH. Samim tim što je Ustavni sud BiH poništio odredbu Izbornog zakona BiH, kojim se načelo 1/1/1 smatra protuustavnom, jer krši temeljno i nadkrovljujuće načelo Ustava BiH o konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda, nevažećom se ima smatrati i spomenuta odredba Ustava FBiH, bez obzira što ona nije formalno poništena presudom Ustavnog suda BiH. A nije samo zato što je apelantu Ljubiću i njegovu tim “promaklo” da u Ustavu FBiH postoji odredba suštinski identična odredbi Izbornog zakona BiH, pa nije ni tražio očitovanje Ustavnog suda BiH o toj odredbi.
Radi se, naglašavam, o tome da Ustav Federacije ne može biti iznad Ustava BiH, zbog čega odredbe federalnog ustava neminovno treba uskladiti s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, a ne Izborni zakon prilagođavati ustavu FBiH.
Stoga, ukoliko Schmidt, uistinu, odluči dosljedno provesti presudu Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić trebat će izmijeniti i odredbu Ustava FBiH i nadomjestiti poništene odredbe Izbornog zakona kojima će u najvećoj mjeri onemogućiti da jedan narod bira predstavnike drugom narodu u Dom naroda Parlamenta FBiH.
Kad je riječ o izboru članova Predsjedništva BiH Schmidt bi mogao nametnuti odredbu prema kojoj će se izabrani hrvatski, kao i bošnjački član Predsjedništva BiH smatrati onaj kandidat koji na izborima u listopadu 2022. u strukturi svojih birača bude imao većinu glasova građana hrvatske, odnosno bošnjačke nacionalnosti, što je lako utvrditi usporedbom nacionalne strukture stanovništva u pojedinim općinama, ili pojedinim biračkim mjestima s brojem osvojenih glasova kandidata.
Presuda Ustavnog suda BiH, naime, kaže da izaslanici u Dom naroda i na druge administrativno-političke razine, a to znači i Predsjedništvo BiH, trebaju biti izabrani od onih koje po Ustavu BiH predstavljaju. A to znači da, primjerice izaslanik u hrvatski klub ne može biti izabran dominantno od strane Bošnjaka, kao ni hrvatski član Predsjedništva BiH.
I da zaključimo. Čini se kako je nametanje izmjena Izbornog zakona od strane visokog predstavnika, nakon višegodišnjih opstrukcija da se kroz pregovore postigne dogovor o izbornoj reformi jedini način na koji se može provesti presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, ali i pet presuda Europskog suda za ljudska prava. Suprotno prijetnjama iz Sarajeva da bi Schmidtova intervencija izazvala novu krizu, logičnije je zaključiti kako bi ona, ako bi bila u skladu s presudom Ustavnog suda BiH, zapravo prevenirala izvjesnu eskalaciju krize, stabilizirala bošnjačko-hrvatske odnose i zemlju snažno pogurala prema statusu kandidata za članstvo u EU.
Vrisak.info
