Na političkoj sceni Republike Srpske svako malo viđamo političke obračune. Atmosfera se dovodi do usijanja, galami se, prijeti, proziva. Ne bira se rječnik, a bome niti sredstva za obračune.
Sada dolazi ono važno “ali”. Ali u Republici Srpskoj srpske stranke i političari imaju ono u što nitko ne dira (i ne pomišlja dirati) a to je Republika Srpska, središnji nacionalni interes Srba u Bosni i Hercegovini. Ovaj entitet je za Srbe nešto što se brani pod svaku cijenu i što se ne smije izdati. Ako tko izda, isti će brzo nestati s političke scene. I onaj tko bi izdao, ne smije!
Dok ljuti politički protivnici iz različitih srpskih stranaka zajedno zdušno brane RS i srpske interese kod Hrvata u BiH takvog jedinstva nema. Istina, politički predstavnici Hrvata koji imaju izborni legitimitet okupljeni su u Hrvatski narodni sabor BiH koji (većinom) zajednički nastupa oko ključnih pitanja za hrvatski narod u BiH.
No, izvan HNS BiH ima dosta onih koji na izborima nisu dobili politički legitimitet ali zato imaju prolaz kao “poželjni Hrvati” u političkom Sarajevu. Za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine od strane Turaka takvi su prelazili s kršćanstva na islam radi ugodnijeg života.
Danas, iako službeno nismo pod okupacijom, imamo one koji pljuju na svoj narod kako bi se svidjeli unitarnoj politici većinskog naroda u BiH. Takvih imamo mnogo!
Ovih dana aktualna je priča o budućoj veleposlanici BiH u Češkoj kojoj ništa u toj istoj BiH ne valja ništa. Odnosno ne valja joj očito ništa osim ponude Željka Komšića koji je već treći put brutalnim preglasavanjem nametnut hrvatskom narodu. Ista se jedva dočekala prikazati žrtvom zbog nekolicine idiota koji ne znaju napisati nešto suvislo kako bi osudili njen izdajnički čin, nego istu prozivaju naslađujući se s bolesti kroz koju prolazi. Takvo nešto je za svaku osudu, prevedeno debilizam na kvadrat!
Ako Hrvati u BiH žele ostvariti svoje političke ciljeve i o(p)stati u ovoj državi onda se barem u tome možemo ugledati na Srbe iz Republike Srpske. Moramo se postaviti tako da nitko neće imati “muda” izdati kao, primjerice, buduća veleposlanica. Pri tome ne mislimo na prijetnje i zastrašivanje nego na postavljanje zajedničkog cilja čije je kršenje teški kamen koji si nitko neće biti spreman preuzeti na svoja leđa. Tada će i za Hrvate u Bosni i Hercegovini vrijediti ono što vrijedi za Srbe u RS-u: I onaj tko bi izdao, ne smije!
Vrisak.info
