Glasovi za stranke i kandidate izvan Hrvatskoga narodnog sabora, čak i onda kada se daju iz najplemenitijih pobuda nisu samo bačeni u koš nego su zapravo znatna potpora velikobošnjačkoj i islamističkoj politici
Međunarodni protektorat, kao što je Bosna i Hercegovina, formalno, bar po političkom sustavu, figurira kao neovisna država.
Koliko je pak BiH neovisna razvidno pokazuje postojanje međunarodne uprave, koja uvijek ima presudnu ulogu u svim ključnim pitanjima važnim za opstanak te države.
Sam čin postojanja takvoga izvandržavnog mehanizma očit je pokazatelj ovisnosti o međunarodnom čimbenicima, koje u formalnom smislu prekriva, kao smokvin list, sadašnji izborni sustav po kojem tri konstitutivna naroda biraju svoje političke zastupnike.
Promjene međunarodnih političkih okolnosti pogodovale su slabljenju protektoratske uprave, u čije su se pukotine uvukla dva nacionalna probitka – ruski i turski.
Ruski se interesi primarno ostvaruju preko srpskoga entiteta Republike Srpske, dok Ankara svoje političke projekcije u BiH realizira preko bošnjačke politike, koja jednoglasno pokušava federativni entitet hrvatsko-muslimanske zajednice pretvoriti u posvemašnju unitarnu islamističku džamahiriju.
U geopolitičkom smislu BiH je trbuh hrvatskoga pereca pa oprječni intersi i sukobljavanje međunarodnih silnica neizbježno donosi nesigurnost i Hrvatskoj, odnosno granicama EU te NATO savezu.
Sadašnji se izbori u BiH održavaju po neustavnom izbornom zakonu pa su površni politički promatrači, Hrvatima u BiH, koji inače nemaju svoje vanjske pokrovitelje, savjetovali da uopće ne izlaze na izbore.
Hrvatski birači koji iz neznanja namjeravaju doista poslušati ovakve prijedloge, svojom će odlukom samo olakšati suvremeni “pad Bosne” pod Osmanlije.
To bi, naime, olakšalo islamističkom Sarajevu da bez otpora preuzme nadzor i nad hercegbosanskim prostorom, dakle, područjem na kojem većinski živi hrvatski narod.
O tomu valjda više nema nikakve dvojbe! Ne samo da su ratne okolnosti pokazale razvidnom bošnjačku politiku kad se tadašnji muslimanski vođa Alija Izetbegović sporazumio sa Srbima, a što se očitovalo t. zv. sporazumom Izetbegović-Krajišnik, nakon kojeg su gotovo cjelokupne muslimanske snage krenule u rat protiv hrvatskoga naroda.
U poslijeratnom razdoblju ta je masovna istrjebljivačka strategija oblikovana u političkom programu nekog Željka Komšića, čije samo ime i prezime muslimanska strana rabi kako bi zapravo muslimanski birači pod hrvatskim imenom izabrali, još jednoga predstavnika da u skupnom Predsjedništvu pod hrvatskim imenom zastupa velikobošnjačke i islamističke probitke.
U ovakvom izbornom zakonu ne postoji mehanizam za zaštitu hrvatske jednakopravnosti pa bi izbori, da je BiH doista suverena državi, bili nelegitmni.
Nu kako ovim zakonom svi, neki više, a neki manje, zbog objektivnih okolnosti, svjesno pristaju na laži, onda ni Hrvatima ne preostaje ništa drugo nego da se, uvažavajući silom nametnute prijevare, i unutar tih nepravednih okolnosti bore pa i izbore za svoj jednakopravan status.
U hrvatskom nacionalnom korpusu, sve dok se ne riješi pitanje teritorijalne autonomije hrvatskoga naroda, ne će biti dobro političko raslojavanje, jer politika komšićizma, dugoročno upravo računa na rastakanje hrvatskpga biračkog tijela.
Zato su i glasovi, za one stranke i kandidate izvan Hrvatskoga narodnog sabora, čak i onda kada se daju iz najplemenitijih pobuda, ne samo bačeni u koš, nego su prebačeni u ukupni borj bošnjačkih glasova.
U nedjelju stoga, uza sav napor, muku i strepnju, gorčinu pa i bijes, treba masovno izaći na izborna mjesta i svoj glas dati predstavnicima vlastitoga naroda, a istinski njegovi predstavnici doista su samo oni koji djeluju u sklopu Hrvatskoga narodnog sabora.
Na parlamentarnoj razini, ponajprije oni iz HDZ-a BiH i njegove koalicije, a na izborima za hrvatskoga člana predsjedništva, samo je glas za Dragana Čovića, bez obzira koliko mu se toga može s pravom prigovoriti, izvorni je glas hrvatskoga naroda!
S vjerom u hrvatsku pobjedu, neka svaki glas na nedjeljnim izborima bude jedan mali korak prema hrvatskoj teritorijalnoj autonomiji u BiH!
Mate Kovačević/HRsvijet
