Za Uskrs se pripremalo sv. ispovijedi, molitvom, postom. Prije polaska na sv. Ispovijed trebalo se izmiriti sa svakim, te smisliti grijehe. Nakon ispovijedi, ljudi se pričeste, te pomolivši se odlaze kući nakon sv. Mise. U Korizmi bi se nakon 40 dana prije Uskrsa svaki dan postilo, te bi se svaki petak išlo na Put križa iz Crnih Lokava na Kočerin. Zadnji put križa je bivao na sami Veliki petak.
Na veliki četvrtak, tj. na spomen Isusove posljednje večere se molila molitiva: „ O dušice grišna, budi u vjeri kripka, kad ti budeš drugim putem, ushinu putem, tjesnim klancem (prolazom), srest će tebe duh nemili, duh nečisti. Reći će tebi: „ Dušo moja, jesi li moja il Božija?“ – Božija jesam, tvoja nisam, Boguhoću, tebi neću, sto Jezusa, sto amena, sto se puta danas prikrstila !“- naime ova se molitva na taj dan izmoli 100 puta, a isto toliko puta se svaki kršćanin prekrsti. Na Veliki četvrtak se jelo zelje i riba.
-Zatim na Veliki petak tj. Na spomen smrti i pokopa Isusova, razmišljalo se o muci Isusovoj koji je za ljudske grijehe umro na križu. Na taj dan su se molile 33 Isusove krunice, a Isusova krunica se sastojala od: „ 33 Očenaša, 7 Zdravo Marija, 3 Vjerovanja.“ Tada se vjerovalo tko god izmoli Isusovu krunicu 33 puta, da dobije potpuni oprost od Boga.
Na Veliku subotu, na spomen Isusova ležanja u grobu i na Veliku (Bijelu) subotu ljudi bi se ujutro umivali ljubičicama, piše Ana Brekalo-Nikić u svojoj knjizi „Zapis vremena“.
Taj dan bi domaćice pravile razne kolače: šape, salenjake, patišpanju, suhe kekse. Zatim bi bojale i šarale jaja, tako što bi prvo nabrale razne trave, stavljale ih na jaja, preko toga bi navukle najlonku čarapu, te svezale čvor, kako bi se kasnije otisnuo oblik trave. Zatim bi u posudu usule ljuštinu od crnog luka, te stavivši jaja preko te ljuštine, usule bi vodu da prekrije jaja. Nakon toga bi tu posudu stavile na šporet i kada voda provrije (prokuha) ostavi se to da kuha 40 minuta. Zatim bi sklonule posudu sa šporeta da se ohladi. Kada se ohladi, jaja se izvade iz čarapa, a potom bi jedno po jedno , stavivši u korpu.
Taj dan se pekao kruh, te ostala hrana za sutrašnji dan. Domaćice bi završavale do 22 sata, kako bi sa svojom obitelji mogle prisustovati polnoćki, a na polnoćku bi nosile jaja i kruh na blagoslov.
Za vrijeme polnoćke ljudi od uskrsnu vatru bi pripaljivali svijeće, te bi uz njihovu svijetlost slavili misu. Na toj misi svećenik bi blagoslovio vodu kojom blagoslovljiva, te hranu koju su ljudi donijeli na blagoslov. Poslije mise polnoćke ljudi čestitaju Uskrs jedni drugima, te se međusobno kucaju jajima, a tko čije razbije dobije ga na poklon, kao nagradu što je njegovo jaje ostalo cijelo, pošto je tvrđe. Nakon čestitki, igre jajima, te razgovora, svatko ide sa svojom obitelji kući, te stigavši kući tu blagoslovljenju hranu večeraju. A ljusku od tih uskrsnih jaja nebi smijeli bacati, jer je to bio grijeh, već bi ju dali kokošima da pojedu. A ljusku koja bi im ostala na dan Uskrsa bi stavljali u zid, vjerujući kako će tim postupkom otjerati zmije.
Ujutro za Uskrs, na dan Isusova uskrsnuća iz groba, obitelj se ustane, pomoli se Bogu, doručkuje. Tada svatko od ukućana uzme po jedno jaje, te se međusobno kucnu. Nakon toga se jaja očiste od ljuske, a zatim svatko zasebno napravi križ na jajetu blagoslovljenom soli, izgovarajući riječi: „ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.“ I nakon 40 dana molitvenog posta obitelj se na taj dan po prvi put omrsi. Nakon toga bi se pila kava, a poslije kave domaćica pospremi sve, te obitelj ide na sv. Misu.
Nakon sv. Mise se ide kući na ručak, poslije kojeg se popije po čaša vine, a poslije ručka bi se išlo susjedima čestitati Uskrs, ili pak oni dođu kod vas na čestitanje, te se sjedi, razgovara, veseli, pjeva. A Uskrsu se najviše radovala djeca, jer u koju god kuću dođu dobili bi jaje, te su se međusobno natjecali uspoređujući tko ih je više dobio, čija su ljepše obojana, prošarana, te bi se igrali tako što bi se međusobno kucali jajima natječući se tko će ih više razbiti, te za nagradu dobiti jaje koje je razbio, i tako se veselilo do kasnih sati.
Vrisak.info
Znamo mi to Ana i bez tebe!!
Kako je bilo!!?
A kako je danas!
A zaboravila si „ pisat“ , da se o zemlji nije smilo radit, plesti, presti, bilo sta, sta je spomen mucenja Isusova!!
Ali o tom u „ drugoj knjigi“!