Bosna i Hercegovina formalnopravno je i država hrvatskog naroda, a Republika Hrvatska ustavno je obvezna štititi Hrvate u susjednoj državi. S BiH Hrvatska dijeli 1000 km zajedničke granice, a s obzirom na geopolitički položaj i geografsku međuovisnost za sigurnost Hrvatske (a posebno hrvatskog juga) od presudne je važnosti da Hrvati zadrže kontrolu nad teritorijem BiH gdje su trenutačno većina. Koliko će to u budućnosti biti ostvarivo ovisit će od političkih procesa koji se trenutačno odvijaju u BiH, a koji, očito, pretjerano ne zanimaju hrvatske političare i tzv. mainstream medije.
Iako je Ustavni sud BiH poništio dijelove Izbornog zakona BiH, koji reguliraju izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta BiH (promjene iz 2000.), a poništio ih je iz razloga što ne osiguravaju legitimno predstavljanje triju konstitutivnih naroda i Ostalih, Skupština BiH nije provela ustavne odluke o promjeni tih dijelova Izbornog zakona. Unatoč tome za tjedan dana očekuju nas opći izbori u Bosni i Hercegovini.
Naime, kao što ističe predsjednik Hrvatske kulturne zajednice TROPLET iz Mostara, Miroslav Nikolić, u “BiH se provode samo one odluke Ustavnog suda koje su po volji bošnjačko-unitarističke politike. Ako im nisu po volji presude se ne provode (pored ove i presuda o Mostarskom statutu, ukidanju federalnog ministarstva obrazovanja i slično) i nikom ništa“.
Komšić želi do kraja odraditi posao kao agent Sarajeva
Stanjem u tzv. Republici srpskoj nije nam se odveć za baviti s obzirom na to da je taj entitet, na čast i diku tzv. međunarodne zajednice, praktički pretvoren u zapadnu srpsku državu. Za hrvatske interese bitno je što se događa u Federaciji BiH, gdje ponovno imamo Komšića kao kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva koji u svojim predizbornim nastupima najavljuje potpunu desubjektivizaciju hrvatskog korpusa u BiH. Komšić smatra da je koncept konstitutivnosti zastario i da ga treba ukinuti. Ono što nije uspio u dva mandata od 2006. do 2014. Komšić bi, kao agent Sarajeva, rado dovršio u trećemu mandatu.
Kaotično stanje s izbornim zakonodavstvom nakon izbora mogli bi dovesti do paralize vlasti, s obzirom na to da se zbog neprovedenih odluka Ustavnog suda neće moći formirati i izabrati Dom naroda Parlamenta FBiH kao i federalni Predsjednik i dopredsjednici. Pred Hrvatima u BiH je zadatak da u što većem broju izađu na izbore, a treći slučaj Komšić nadamo se da će biti spriječen i zbog činjenice da je među Bošnjacima veća razjedinjenost nego na prijašnjim izborima.
Dayton 2 ili disolucija
Kako god, neovisno o rezultatima nadolazećih izbora, jasno je da je sadašnje stanje u BiH neodrživo. Bošnjačka politika dominacije i preglasavanja neodoljivo podsjeća na Miloševićevu politiku, koja je skončala svi znademo kako. Ili će tzv. međunarodna zajednica organizirati Dayton 2 ili će se BiH kao država u sljedećim godinama krenuti putem potpune disolucije što bi moglo biti praćeno ozbiljnim sigurnosnim poremećajima na tzv. Zapadnom Balkanu.
Problemi hrvatskog korpusa u BiH su veliki, a prvenstveno su uzrokovani činjenicom što su Hrvati najmalobrojniji narod (tko ima stanovništvo taj kontrolira prostor), a taj se broj dodatno smanjuje aktualnim iseljavanjima (proporcionalno se, doduše, više iseljavaju Srbi i Bošnjaci).
Drugi je problem nedovoljna angažiranost RH na ostvarivanju ustavne obveze zaštite Hrvata u BiH. Odnos prema Hrvatima u BiH nešto je što se popravilo posljednjih godina, a prije toga se taj odnos uglavnom svodio na asistiranje u njihovoj desubjektivizaciji.
Najveći, međutim, problem hrvatstva u BiH nepostojanje je velike sile koja bi imala sluha za hrvatske interese u toj državi. Bošnjaci iza sebe imaju Tursku, arapske države i manjim dijelom Iran. Republika srpska svoje interese brani savezom s Rusijom. Hrvati u BiH, kao jedini narod koji je iskreno orijentiran prema EU i NATO-u – nemaju svog saveznika. Slično kao devedesetih kad su Srbe podupirale pravoslavne zemlje, Bošnjake muslimanske zemlje, a dične europske katoličke zemlje, uz rijetke iznimke, bile su posve indiferentne prema hrvatskim problemima.
Svijet se neupitno kreće prema multipolarnosti, no Sjedinjene Američke Države još će neko vrijeme predstavljati najsnažniju svjetsku silu. I zato je upravo Washington adresa na kojoj bi hrvatska diplomacija primarno trebala lobirati za hrvatsko pitanje u BiH (nije, naravno, zgorega lobirati i u Kremlju).
SAD je do sada prema BiH vodio politiku koja je divergentna hrvatskim interesima. Na primjeru bosanskih muslimana SAD je, očito, želio “prati“ svoju bliskoistočnu politiku. Međutim, takva bi politika dugoročno mogla dovesti do nestanka Hrvata iz BiH. A taj bi čin, to bi trebalo biti jasno svim centrima moći, Bosnu i Hercegovinu pretvorio u trajan izbor nestabilnosti na “ovim prostorima”.
Davor Dijanović, direktno.hr
