„Preko gora, širom polja, narod Tvoj sad na Brijeg hrli i pred Tvojim svetim likom, tu se Tebi, Majko, moli…“
Stihovi pjesme posvećene Blaženoj Djevici Mariji odjekuju iz grla tisuća vjernika svake godine na Širokom Brijegu. Na Brijegu koji se svake godine za blagdan Velike Gospe i uoči njega pretvori u mjesto zavjeta, hodočašća i molitve mnoštva vjernika iz Hercegovine i svijeta.
Vedran Kožul|Vrisak.info
Naravno, crkva na Širokom Brijegu je mjesto za molitvu svih 365 dana u godini, ali u ovo doba sve to dobije jednu veću čar i značenje. U zraku se jednostavno osjeti povezanost ljudi. Njihova povezanost s Bogom i Blaženom Djevicom Marijom. Osim vjere ove ljude veže još jedna stvar. Gotovo sve njih važe pripadnost jednome – hrvatskom narodu.
Malo je prigoda u zadnje vrijeme u kojima toliko našega naroda možemo vidjeti na okupu tako povezanoga u jednu cjelinu. Tolike mase su tu, a sve izgleda tako veličanstveno kada se skupa u jedan glas zapjeva pjesma u čast Majci kojoj su svi došli.
S jedne strane gledamo takvu sliku dok nam s druge strane pojedine skupine ljudi prikazuju jedan drugi svijet.
Svijet u kojemu Bog nije potreban, svijet nemorala i razvratnosti u kojemu, kako vole reći njegovi zagovaratelji, nema ograničenja i u kojemu zabava vječno traje. Takav svijet nudi na tisuće različitih sadržaja pa bi se svatko mogao slobodno upitati što bi takvom svijetu moglo nedostajati jer u njemu jednostavno nema mjesta dosadi. No, takvom svijetu fali ono nešto da bi „to bilo to“, a to nešto okom nije vidljivo.
Nažalost, današnje narode i nacije svijeta sve manje povezuje ono okom nevidljivo, a ta je veza daleko najčvršća i najvjerodostojnija. Na sreću hrvatski narod i dan danas u velikoj mjeri gaji tradiciju i običaje koji govore o njegovom zajedništvu i povijesti. Kroz čitavu tu povijest, gotovo od spomena imena hrvatskog, u ovom narodu je ukorijenjeno kršćanstvo. Zahvaljujući katoličkoj crkvi u najvećoj mjeri ovaj narod je i postao pismen. Hrvatski čovjek je to znao zahvaliti svojoj crkvi, neki su čak to učili darivajući na njen oltar i svoje živote jer nisu htjeli izdati vjeru pradjedova i preći na vjeru okupatora.
A bilo je svakakvih vremena i sretnih i olovnih. Jednih dana se slavilo, drugih oplakivalo. Široki Brijeg je najbolji primjer za to. Možda sam subjektivan jer pišem o našem Širokom Brijegu i o ljudima koji tu žive. No, ima li boljega primjera od ove grude koja je natopljena krvlju svojih najboljih sinova? Njihova krv se prolila samo zbog toga jer su željeli biti svoj na svome, jer su željeli zvati se Hrvatima i slobodno štovati Boga i širokobriješku Gospu. Upravo zbog toga posebnost ove naše grude zemlje i je tolika.
Opet se vraćam na one koji kažu da nam za sretan život Bog nije potreban ili da on ne postoji. Upravo je Široki Brijeg najbolji primjer Božje prisutnosti na zemlji. Samo neizmjerna ljubav Stvoriteljeva može ujediniti toliki broj ljudi. Samo takva ljubav može u mislima ujediniti sve nas i odvojiti nas od svakodnevnih misli, problema i staviti nas sve skupa jedne do drugih i tako izbrisati podjele kojim nas neki žele uništiti. Zato Brijeg i je tako velik. Neuništiv je! Zato svi tako rado i hrlimo na njega.
Moramo se svi potruditi kako bi zajedništvo s našeg Briga zadržali tijekom čitave godine, jer često nam ga nažalost i nedostaje!
Upravo je priča o Širokom Brijegu priča o ljubavi i zajedništvu jednog naroda i njegovoj vjeri. To je priča o čovjeku kojega sretnim čine male stvari. Priča o Majci koja uslišava molitve svoje djece. Vjerojatno i vi koji niste iz ovoga grada imate svoj Brijeg i svoju Majku. Nije važno kako se vaš Brijeg zove, važna je poruka koja se njime širi. Poruka o narodu koji čuva svoju vjeru, koji je složan u dobru i zlu. Naroda koji će uz pomoć Božju dočekati svoju slobodu.
Razmišljanje o Brijegu i svim našim brjegovima 21. stoljeća završiti ću pjesmom Antuna Branka Šimića.
Pjesma jednom Brijegu
(A.B. Šimić)
Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.
Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.
Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.
U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.
Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.
Vrisak.info
