Koliko je bila ispravna odluka predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića da se odlikuju četiri gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Specijalne policije Hrvatske Republike Herceg Bosne, koje su sudjelovale u operacijama oslobađanja Hrvatske i završetka rata u BiH, pokazuje pet vojnih operacija – “Cincar”, “Zima ‘94.”, “Skok 1” i “Skok 2” te “Ljeto ‘95.” koje su, praktički, bile uvod u “Oluju” i bez kojih ju je, po svemu sudeći, bilo puno teže izvesti i bez kojih bi bio mnogo veći broj ljudskih žrtava. Hrvatski vojni stratezi dobro su primijetili kako se Republiku Srpsku Krajinu najlakše moglo poraziti dovođenjem u okruženje iz jugozapadnog dijela BiH, piše Zoran Krešić/Večernji list BiH.
Uz to, ove operacije, zajedno s “Maestralom” i “Južnim potezom”, koje su uslijedile nakon “Oluje”, dovele su do okončanja rata pa su Hrvatske snage, koje su se sastojale od Hrvatskoga vijeća obrane i Hrvatske vojske, bile, praktički, glavni autori dovođenja pregovarača za stol i mirovnih pregovora. Operacije u zapadnoj Bosni postale su moguće nakon okončanja hrvatsko-bošnjačkog rata i zajedničkog usmjeravanja dojučerašnjih neprijatelja prema ostvarenju vlastitih ciljeva. Bošnjaka za jačanje vlastite pozicije u pregovorima vezanim za BiH, a Hrvata za potpuno oslobađanje Hrvatske.
Spašavali Bihać
Prva vojna operacija HVO-a i Armije BiH naziva “Cincar” bila je na Kupresu i Kupreškoj visoravni koji su se nalazili pod okupacijom, praktički, od 1991. Prije nego što su postrojbe HVO-a krenule u trodnevnu operaciju prema Kupresu, Armija BiH izvršila je napad sredinom listopada, no njihove su postrojbe srpske snage odbacile. Donekle iznenađujuće za Srbe, 1. studenog Kuprešku visoravan napale su postrojbe HVO-a iz smjera Livna, Prozora i Tomislavgrada jakosti oko 5000 vojnika, prema srpskim procjenama. Hrvatske snage činile su: 1. gardijska motorizirana brigada, 2. bojna 2. gardijske motorizirane brigade, 60. bojna “Ludvig Pavlović”, 22. diverzantski odred, 1. satnija 3. gardijske motorizirane brigade, 2. bataljun Vojne policije, inženjerijski vod 42. domobranske pukovnije, 55. domobranska pukovnija, 79. domobranska pukovnija, 80. domobranska pukovnija, 142. domobranska pukovnija, inženjerijska satnija, 4. bojna Vojne policije. Tada je oslobođeno područje površine 600 četvornih kilometara, dok su srpske snage odbačene dalje od planine Cincar.
Zauzeti su važni prijevoji Malovan i Kupreška vrata. Na strani HVO-a poginula su tri vojnika, a ranjeno ih je nekoliko. Uslijedila je najdulja zajednička operacija Hrvatskih snaga. “Zima ‘94.” odvijala se u ekstremno teškim vremenskim uvjetima od 29. studenog do 24. prosinca 1994. na području Livanjskog polja i planine Dinare. Operacija koju su pratile snježne mećave i temperature do minus 20 stupnjeva pokazale su izdržljivost Hrvatskih snaga.
Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km s ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena Bihaćka enklava. Ova operacija zapravo je i pokrenuta zbog tog što su srpske snage naumile zauzeti zaštićenu zonu Bihaća, pa su na poziv bošnjačke strane HV i HVO odgovorili na južnome dijelu, čime su odvukli značajan dio srpskih snaga i pomutili planove vezane za Bihaćku enklavu. Cilj ove vojne operacije bio je i potisnuti srpske snage s Dinare i Livanjskog polja te s planina Golije i Staretine. I ova je operacija Hrvatskih snaga započela za Srbe iznenađujućim upadom borbene skupine 126. domobranske pukovnije 29. studenog u međuprostor.
Idućih dana više postrojbi Hrvatske vojske u surovim uvjetima uspijeva ovladati visovima Dinare. U ovim akcijama sudjeluju i pripadnici MUP-a Herceg Bosne. Oslobođeno je područje od 200 četvornih km Livanjskog polja i Dinare te se veći dio našao pod nadzorom HV-a i HVO-a. No, srpske snage nisu u cijelosti poražene. U akciji “Zima ‘94.” poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala. Uslijedila su tri mjeseca bez značajnijih borbi i tek održavanja dostignutih crta. Jednodnevna operacija “Skok 1” mogla bi se smatrati jednom od najuspješnijih. Naime, 7. travnja hrvatske postrojbe oslobodile su područje ukupne površine 75 četvornih km. Tada je zauzet strateški iznimno važan vrh Veliki Bat iznad sela Unište s kojeg se mogao vidjeti i grad Knin. Hrvatska vojska na domet topništva stavila je neprijateljska uporišta na području Uništa i Cetine. Poginula su dva pripadnika Hrvatske vojske. Dva mjeseca kasnije uslijedila je sedmodnevna operacija HV-a i HVO-a “Skok 2”. Ponovno na Dinari i Livanjskom polju. Tada je cijelo Livanjsko polje oslobođeno te se mogla nadzirati Cetinska dolina i Vrličko polje, kao i dio Glamočkog polja te cesta Glamoč – Bosansko Grahovo. U ovim operacijama, uz postrojbe Hrvatske vojske, sudjelovali su i Treća gardijska brigada HVO-a te Specijalne postrojbe MUP-a HR HB. Tijekom ove operacije zauzeto je još jedno važno srpsko uporište Crni Lug, zatim okolna sela i dijelovi planine Šator. Samo 10 dana prije “Oluje” dogodila se u pravom smislu oluja s bh. strane, nakon čega je bilo jasno da se Knin ne može više održati te da je odsječena najvažnija veza.
Nadomak Banje Luke
Naime, u operaciji “Ljeto ‘95.”, koja je uslijedila odmah nakon Splitske deklaracije koju su potpisali hrvatski i bošnjački predsjednik Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, a trajala je od 25. do 30. srpnja 1995., Hrvatske snage osvojile su Bosansko Grahovo i Glamoč te šira područja, s oko 1600 četvornih kilometara. Srbi su u sjevernoj Dalmaciji dovedeni u poluokruženje, sa samo dvama mogućim izlascima prema BiH. Stvoreni su preduvjeti za oslobađanje Knina, sjeverne Dalmacije i Like. Dovođenjem Knina u poluokruženje ostvareni su uvjeti za uspješno izvršenje operacije “Oluja” koja je otpočela samo četiri dana nakon okončanja operacije “Ljeto ‘95.”. Uz postrojbe Hrvatske vojske, u ovoj operaciji sudjelovala je Specijalna postrojba MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne, zatim tri gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane, kao i 60. gardijska bojna HVO-a, Postrojba posebne namjene Gavran 2 HVO-a, PPN Ludvig Pavlović… Najveći dio ovih snaga sudjelovao je i u operaciji “Oluja”. No, tu nije bio kraj zajedničkih operacija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane.
Uslijedile su još dvije velike zajedničke operacije – “Maestral” i “Južni potez”. A operacija “Maestral” doista je bila maestralna. Oslobođeno je Jajce, a Hrvatske snage zauzele su Šipovo i Drvar. U “Južnom potezu” hrvatske snage zauzimaju i Mrkonjić Grad te je, praktički, Banja Luka bila posve nadohvat ruke. Daljnje napredovanje zaustavljeno je intervencijom američke administracije, a HV i HVO stali su kod hidroelektrane Bočac.
Vrisak.info
